Naslov
Ekokritičko čitanje romana "Con gli occhi chiusi" Federiga Tozzija
(An Ecocritical Reading of a Novel "Con gli occhi chiusi" by Federigo Tozzi)

Autori
Mihaljević, Nikica

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Studi filologici croato-italiani in onore della professoressa emerita Ljerka Šimunković

Urednik/ci
Bezić, Maja ; Bralić, Snježana

Izdavač
Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu

Grad
Split

Godina
2021

Raspon stranica
107-125

ISBN
978-953-352-079-7

Ključne riječi
književna ekokritika, talijanska književnost, Federigo Tozzi, Con gli occhi chiusi, okoliš, priroda.
(ecocriticism, Italian literature, Federigo Tozzi, Con gli occhi chiusi, environment, nature.)

Sažetak
Tijekom posljednja dva desetljeća povećan je broj studija koje se bave književnom ekokritikom i primjenom njezine metodologije na književna djela brojnih autora koji su djelovali u različitim vremenskim periodima. Dijelom uslijed tog razloga, pozornom čitatelju teško bi moglo promaknuti kako roman Con gli occhi chiusi (1919) talijanskog autora Federiga Tozzija predstavlja odgovarajući korpus za primjenu metodologije književne ekokritike. Naime, roman je moguće analizirati razmatrajući značaj i utjecaj okoliša, kao prirodnog ili stvorenog čovjekovog okruženja, u životima likova u ovome književnom djelu te njihov međusobni utjecaj. U analizi polazimo od osnovnih načela i metodologije književne ekokritike izložene u nekoliko znanstvenih studija iz područja ekokritike, ali prvenstveno u uredničkoj knjizi Caterine Salabè Ecocritica. La letteratura e la crisi del pianeta (2013) te od ostalih obilježja ekokritike koje Niccolò Scaffai navodi u djelu Letteratura e ecologia. Forme e temi di una relazione narrativa (2017). U prvoj studiji detaljno se razmatra status književne ekokritike danas i u velikoj mjeri njezin odnos prema drugim znanostima poput prirodnih znanosti ali i humanističkih (primjerice, filozofije), dok se u potonjoj, kroz analize različitih književnih djela talijanskih i drugih autora, usmjerava pozornost dalje od samog odnosa čovjeka prema prirodi, fokusirajući se, u većoj mjeri, na ekološku perspektivu kroz pitanje održivosti ljudskog života u suvremenom svijetu te na ekološki rizik koji je sve češće prisutan kao dominantna tema u različitim segmentima ljudske svakodnevnice. Temeljni motiv Tozzijevog romana jest razmatranje otuđenosti čovjeka od prirode, posljedice tehnološkog razvoja u 19. stoljeću koje uzrokuje znatan porast agresivnog ponašanja ali i osjećaja usamljenosti kod ljudi te nemogućnost postizanja sklada između čovjeka i prirode. Tozzi prikazuje taj nesklad kao poraz i posljedicu likovog pokušaja postizanja i održavanja uravnoteženih odnosa s drugim likovima te smanjenje osjećaja otuđenosti od društvene zajednice općenito. U ovome radu propituje se stoga, metodologijom književne ekokritike, interakcija između likova i njihove životne sredine i eventualno odsustvo tog međusobnog utjecaja.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA