Naslov
UČESTALOST ARTERIJSKE HIPERTENZIJE U BOLESNIKA SA TRANSPLANTIRANIM BUBREGOM I POVEZANOST S NUTRITIVNIM STATUSOM
(PREVALENCE OF ARTERIAL HYPERTENSION IN RENAL TRANSPLANTED PATIENTS AND CORRELATION WITH NUTRITIONAL STATUS)

Autori
Čuljak, Željka

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Medicinski fakultet Split

Mjesto
Split

Datum
20.07

Godina
2017

Stranica
74

Mentor
Radić, Josipa

Ključne riječi
Hipertenzija, Transplantacija bubrega - štetni učinci
(Hypertension, Kidney transplantation - adverse effects)

Sažetak
Cilj istraživanja: Arterijska hipertenzija je učestala među bolesnicima s transplantiranim bubregom. Također nakon transplantacije bubrega dolazi do dramatičnog porasta apetita i tjelesne mase. Slijedom navedenoga, cilj ovog presječnog istraživanja bio je istražiti učestalost arterijske hipertenzije u bolesnika s transplantiranim bubregom koji se liječe pri Zavodu za nefrologiju i dijalizu, Kliničkog bolničkog centra Split te istražiti postoji li povezanost između pokazatelja nutritivnog statusa s vrijednostima arterijskog tlaka u ovoj populaciji bolesnika. Materijali i metode: Ispitanici su bili svi bolesnici koji imaju funkcionalni transplantirani bubreg najmanje mjesec dana i kontroliraju se u Dnevnoj bolnici Zavoda za nefrologiju i dijalizu, Klinike za unutarnje bolesti, Kliničkog bolničkog centra Split. Za svakog ispitanika zabilježeni su: dob, spol, duljina liječenja metodom nadomještanja bubrežne funkcije (mjeseci), vrijeme proteklo od transplantacije bubrega (mjeseci), primarna bubrežna bolest, tjelesna masa (kg), tjelesna visina (cm), opseg struka (cm), opseg bokova (cm), opseg nadlaktice (cm). Također, za svakog ispitanika zabilježen je podatak o postojanju šećerne bolesti, o uzimanju antihipertenzivne terapije, o vrsti antihipertenzivne terapije, o broju antihipertenzivnih lijekova, o uzimanju statina te podatak o metodi nadomještanja bubrežne funkcije dijalizom. Nadalje, za svakog bolesnika zabilježe su vrijednosti SKT i DKT te serumske vrijednosti ureje, kreatinina, željeza (µmol/L), triglicerida, kolesterola-ukupnog, LDL (mmol/L), hemoglobina, albumina (g/L), CRP-a (mg/L), urata, glukoze, kalcija, fosfora (mmol/L), intaktnog paratireoidnog hormona (iPTH) (pmol/L), TIBC (eng. Total Iron Binding Capacity) ukupni kapacitet vezivanja željeza te je izračunat ITM (kg/m²) i TSAT. Rezultati: U istraživanje je uključeno ukupno 198 ispitanika, 108 (58, 7%) muškaraca i 90 (41, 3%) žena, prosječne dobi 58, 07±12, 07 godina. Rezultati su pokazali kako je 100 (50, 51 %) bolesnika uzimalo statine, 9 (4.55%) bolesnika nije uzimalo niti jedan antihipertenziv, dok je 189 (95, 45%) bolesnika uzimalo antihipertenzivnu terapiju. Oni ispitanici koji su uzimali manje od tri antihipertenzivna lijeka imali su statistički značajno niže vrijednosti SKT (137, 26 ± 18, 72 vs.146, 10 ± 18, 18, p = 0, 001) te ITM (25, 42± 3, 50 vs.26, 92 ± 3, 07, p = 0, 005) nego li bolesnici koji su uzimali tri ili više antihipertenzivnih lijekova. Nadalje, oni bolesnici koji su uzimali tri ili više antihipertenzivnih lijekova imali su statistički značajno više vrijednosti ITM (26, 92 ± 3, 07 vs. 25, 42 ± 3, 50, p = 0, 005), SAT (146, 10 ± 18, 18 vs. 137, 26 ± 18, 72, p = 0, 001), iPTH (19, 81 ± 14, 08 vs. 11, 65 ±8, 46, p = 0, 023) i albumina (42, 86 ± 5, 49 vs. 41, 48 ± 4, 72, p= 0, 046) u usporedbi sa bolesnicima koji su uzimali manje od tri antihipertenzivna lijeka. Kada smo sve ispitanike podijelili u dvije skupine, ovisno o vrijednostima SKT (bolesnici sa vrijednostima SKT ≥ 140 mmHg te bolesnici sa SKT < 140 mmHg) rezultati su pokazali kako su oni bolesnici koji su imali SKT ≥ 140 mmHg bili su statistički značajno stariji (60, 35 ± 10, 54 vs. 54, 02 ± 13, 99, p <0, 001), imali više vrijednosti DAT (84, 88 ± 8, 81 vs. 77, 94 ± 7, 66, p <0, 001), urata (430, 64 ± 87, 99 vs. 404, 16 ± 91, 28, p = 0, 031) i iPTH (18, 96 ± 14, 80 vs. 11, 63 ± 5, 34, p = 0, 037). Dijabetičari su imali statistički značajno više vrijednosti DAT (83, 02 ± 9, 12 vs. 80, 00 ± 8, 67, p = 0, 034) u usporedbi s bolesnicima koji nisu imali šećernu bolest. Zaključak: Rezultati pokazuju kako je među bolesnicima s transplantiranim bubregom visoka prevalencije arterijske hipertenzije. Također razvidna je i povezanost nutritivnog statusa s vrijednostima arterijskog tlaka u ovoj populaciji bolesnika. Buduća, prospektivna, multicentrična istraživanja trebala bi dati odgovor na pitanje da li se intenzivnim praćenjem nutritivnog statusa i intervencijama prije transplantacije i nakon transplantacije bubrega može utjecati na učestalost arterijske hipertenzije nakon transplantacije bubrega. Također potrebno je pratiti nutritivni status nakon transplantacije bubrega i zbog rizika razvoja novonastale šećerne bolesti kako bi se pravovremenom detekcijom problema i intervencijama smanjio rizik nastanka šećerne bolesti, arterijske hipertenzije te ostalih neželjenih komplikacija nakon transplantacije bubrega koje utječu na morbiditet i mortalitet ove populacije bolesnika.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA