Naslov
Djelovanje Družbe sestara Presvetog srca Isusova u Crikvenici od 1927. do 2001. godine
(Activities of the Society of the Sisters of the Sacred Heart of Jesus in Crikvenica from 1927 to 2001)

Autori
Pilić, Martina

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Katolički bogoslovni fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
24.02

Godina
2018

Stranica
156

Mentor
Patafta, Daniel

Ključne riječi
Crikvenica, Sestre Srca Isusova, Rijeka, međuratno razdoblje, Drugi svjetski rat, komunizam, demokratska Hrvatska
(Crikvenica, Sisters of the Sacred Heart of Jesus, Rijeka, interwar period, World War II, communism, democratic Croatia)

Sažetak
Sva složenost društveno-političkih prilika u gradu Rijeci u 19. i početkom 20. stoljeća našla je svoj odraz u riječkoj mjesnoj Crkvi. Međutim, posebno su se te prilike odrazile na jedinoj redovničkoj zajednici koja osnovana u Rijeci, a koja se podijelila na talijansku i hrvatsku zajednicu. Nakon Prvog svjetskog rata i D' Anuncijeve okupacije Rijeke 1919., sestre Hrvatice su u svibnju 1920. morale napustiti grad i prebjegle su u novoosnovanu Državu Srba, Hrvata i Slovenaca, u Crikvenicu i u Risiku i Vrbnik na otok Krk. Rimskim sporazumom 1924. Rijeka je i stvarno pripojena Italiji. Hrvatskim je sestrama u njihovu opstanku i osamostaljenju pomogao crikvenički župnik mons. Antun Rigoni (1865.-1941.), i hrvatski književnik i pjesnik Vladimir Nazor (!876.-1949.), koji ih je primio u Dječji dom u Crikvenici, gdje je on bio ravnatelj. U Crikvenici su se postupno osamostalile i 1927. otvorile Matični samostan i Zavod Srca Isusova za siromašnu djecu. Sve do 1971. u Crikvenici je bila Kuća matica, te su sestre dugo bile poznate pod nazivom «crikveničke sestre». Godine 1971. Kuća matica je preseljena u Rijeku i postaje središte redovničke formacije. Sestre Hrvatice su iz Rijeke ponijele živo sjećanje na Majku Utemeljiteljicu Mariju Krucifiksu Kozulić i nastavile su karizmatsko poslanje zajednice kojoj su pripadale. Godine 1923. krčki Ordinarijat je odobrio djelovanje hrvatskih sestra uz uvjet da se pridržavaju Pravila i Konstitucija, odnosno svrhe Kongregacije kojoj su pripadale u Rijeci, a potom je i senjsko-modruški Ordinarijat odobrio 1929. djelovanje sestara u Crikvenici, uz isti uvjet, to jest da se pridržavaju Pravila i Konstitucija Kongregacije u Rijeci kojoj su pripadale. Bilo je pokušaja s obje strane da se sestre ujedine, ali to nije dopustio riječki biskup Isidor Sain (1922.-1932.).Od tada se svaka zajednica talijanska i hrvatska samostalno razvijala. Godine 1934. hrvatska zajednica sestara je dobila biskupsko odobrenje od Svetog Zbora za redovnike iz Rima. Pjesnik Vladimir Nazor je godine 1931. pozvao sestre u Dječji dom na Josipovac u Zagreb, gdje je bio ravnatelj. Godine 1933. sestre su preuzele vođenje kućanstva u biskupskom sjemeništu u Senju. Samostan i sirotište otvorile su sestre 1936. na Jordanovcu u Zagrebu i 1937. samostan i sirotište u Slatini u Slavoniji. Tako su svi samostani Sestara Presvetog Srca Isusova do iza Drugoga svjetskog rata bili i zavodi za siromašnu djecu.Žensko redovništvo je u doba komunističkog režima u našoj domovinskoj Crkvi podnijelo glavnu žegu dana u mnogostrukoj pastoralnoj djelatnosti na župama. Uostalom, to je jedinstveni fenomen djelovanja ženskog redovništva na župama u Crkvi, ali koji još nije, čini se, proučila naša domaća crkvena javnost.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pravo, Teologija, Povijest, Interdisciplinarne humanističke znanosti

POVEZANOST RADA