Naslov
Doprinos i ostavština Družbe Isusove u hrvatskome narodu
(Contribution and legacy of the Society of Jesus in the Croatian people)

Autori
Mrvelj, Perica

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Katolički bogoslovni fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
20.08

Godina
2017

Stranica
95

Mentor
Slišković, Slavko ; Patafta, Daniel

Neposredni voditelj
Patafta, Daniel

Ključne riječi
Isusovci, Hrvatska, kultura, znanost, školstvo, književnost, jezik
(Jesuits, Croatia, culture, science, education, literature, language)

Sažetak
Isusovci su u drugoj polovici 16. stoljeća neuspješno nastojali osnovati zajednice u Dubrovniku i Kotoru. Tek početkom 17. stoljeća započinju osnivati trajnije zajednice na području današnje Hrvatske provincije Družbe Isusove. Otvaraju zajednice u Dubrovniku (1604), Zagrebu (1606), Beogradu (1613), Rijeci (1627), Varaždinu (1632), Osijeku (1687), Petrovaradinu (1693), Požegi (1698) i Splitu (1722). Isusovci se ponajviše bave odgojem i školstvom, pa gotovo u svim mjestima osnivaju gimnazije sa šest razreda s latinskim nastavnim jezikom. U Zagrebu godine 1607. osnivaju gimnaziju, a u istom su gradu 1662. otvorili Akademiju sa studijem filozofije i teologije, koja je 1669. poveljom cara Leopolda I. dobila sveučilišna prava i povlastice. I u drugim gradovima isusovci osnivaju gimnazije: u Rijeci (1627), Varaždinu (1636) i Požegi (1698) koje su vodili do 1773. godine kada je papa Klement XIV. ukinuo Družbu Isusovu. Također su vodili gimnazije u Beogradu (1613-1622 ; 1724-1739), Dubrovniku (1619/20-1638) i Osijeku (1727-1737 ; 1763-1773). Isusovci su zaslužni i za osnivanje prvih javnih pomorskih škola na Jadranu: Riječanin Franjo Ksaver Orlando u Trstu 1754. godine osnovao je prvu javnu nautičku školu na Jadranu. Osim školske djelatnosti isusovci su u vrijeme prije ukinuća propovijedali, katehizirali, brinuli o bolesnicima i zatvorenicima u gradovima te su pastoralno djelovali među kršćanima pod Turcima u Slavoniji, Srbiji i Ugarskoj. Redovito su održavali pučke misije iz hrvatskih kolegija i misijskih postaja na turskom području. Družba Isusova ukinuta je 1773. godine, a ponovno je uspostavljena 1814. godine. No prošlo je gotovo četrdeset godine prije nego što su se isusovci vratili u Hrvatsku. Najprije su u Dubrovnik 1843. godine došli talijanski isusovci koji su djelovali u župama u istočnoj Hercegovini, a godine 1852. započeli su pučke misije. Talijanski su isusovci vodili gimnazije i sjemeništa u Dubrovniku (1854-1868) i u Zadru (1865-1893), nekoliko župa (Stravča, Opuzen, Veli Lošinj), misijsku postaju u Splitu (1879) i interni odgojni zavod u Kraljevici (1884–1908). Austrijski su isusovci, s druge strane, vodili sirotište u Požegi (1858-1871), a treba spomenuti kako su 1882. otvorili gimnaziju u Travniku, dok su bogosloviju u Sarajevu uspostavili 1893. godine. U Zagrebu su pak osnovali rezidenciju 1902. godine. Isusovci su tek u 20. stoljeću uspostavili samostalnu provinciju u Hrvata: najprije je 1909. godine uspostavljena Hrvatska misija ; deset godina kasnije postaje Jugoslavenskom viceprovincijom, a od 1941. naziva se Hrvatska provincija.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Teologija, Povijest, Interdisciplinarne humanističke znanosti

POVEZANOST RADA