Naslov
Vjerski prijelazi u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj
(Religious transitions in the Independent State of Croatia)

Autori
Ljevar, Ivan

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, preddiplomski

Fakultet
Katolički bogoslovni fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
14.02

Godina
2017

Stranica
34

Mentor
Slišković, Slavko ; Patafta, Daniel

Neposredni voditelj
Patafta, Daniel

Ključne riječi
srpsko pitanje, pravoslavlje, NDH, HPC, progoni
(Serbian question, Orthodoxy, NDH, HPC, persecution)

Sažetak
Koraci prema vjerskim prijelazima Razdoblje do početka kolovoza 1941. činilo je prvu, zasebnu etapu u provođenju ustaškog terora nad pravoslavnim stanovništvom. Vršila su se masovna uhićenja, odvođenja u koncentracijske logore, ubojstva, pokolji, masovna iseljavanja i pljačke. Zbog toga je sve više počela dolaziti do izražaja praksa vjerskih prijelaza. Za razliku od ustaša, koji su u provođenju terora i vjerskih prijelaza vidjeli rješenje za srpsko pitanje i smirivanje političke situacije, Nijemci su svoju težnju za građanskim mirom temeljili na drugačijim osnovama. Oni su u jačanju i širenju ustaškog terora nad Srbima vidjeli uzrok stvaranja sve nemirnije situacije i mogućnost oružanog ustanka naroda. Iako je Pavelić uživao Hitlerovu podršku svom programu i politici istrebljenja srpskog stanovništva, stvarni je razvoj situacije natjerao Nijemce na drugačiji pristup tom pitanju. Oko 1 800 000 Srba u NDH bilo je značajan čimbenik pa je trebalo definirati njihov status na drugačijoj osnovi. Nijemcima je odgovaralo da se Srbima daju osnovna građanska prava te da ih se u crkvenom smislu potpuno odijeli od Srbije. To bi, po njima, bio dobar način da se „umire“ područja u NDH u kojima je u srpnju 1941. došlo do srpskih oružanih pobuna. Osim toga, oružane su pobune potresle ustaški režim. To je došlo do većeg izražaja u politici Talijana koji su tolerirali bježanja progonjenih Srba iz sjeverne Dalmacije na anektirani teritorij. Vjerojatno je glavni uzrok tome bila bojazan od oružanih pobuna, a sve se više izražavala težnja za jačanjem talijanskog utjecaja u širem zaleđu anektiranog područja na račun utjecaja ustaške vlasti. Sve je to utjecalo da se u vrhovima NDH počne konkretnije razmišljati o mogućnostima drugačijeg definiranja statusa Srba u NDH. Oživljena je teza o Srbima kao Hrvatima pravoslavne vjere. Počelo se isticati da srpsko stanovništvo na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine, obzirom na svoj historijski razvoj, ne pripada u nacionalno–političkom pogledu u krug „pravih Srba“ te da je ono tek u doba turske vladavine prihvatilo pravoslavlje. Tu je tezu posebno zastupao Mladen Lorković. Po njemu „srpsko stanovništvo na području NDH nema svog posebnog kulturnog i političkog obilježja. To je u prošlosti bilo hrvatsko stanovništvo. Ono je pod pritiskom Turaka, a i zbog pomanjkanja katoličkog svećenstva, primilo pravoslavnu vjeru u nadi da će tom taktikom barem sačuvati, ako već ne i spasiti svoju narodnost“. Turska je vlast, naime, daleko blaže postupala s pravoslavnim podanicima nego s katolicima koji su se u ime rimskog pape borili protiv islama. Stoga možemo shvatiti Lorkovićev poziv Srbima na prekrštavanje: „Prelaženje u masama na katolicizam također je jedan od znakova vraćanja hrvatstvu“

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pravo, Teologija, Povijest

POVEZANOST RADA