Pregled bibliografske jedinice broj: 1180399
Tjelesna aktivnost i nezdrave životne navike studenata
Tjelesna aktivnost i nezdrave životne navike studenata // ERS : edukacija, rekreacija, sport : informativno stručno glasilo Udruge pedagoga tjelesne kulture grada Rijeke, 40 (2018), 5-8 (domaća recenzija, članak, stručni)
CROSBI ID: 1180399 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Tjelesna aktivnost i nezdrave životne navike
studenata
(Physical activity and unhealthy life habits of
students)
Autori
Alajbeg, Anna ; Bibić, Vedrana ; Hraste, Mladen
Izvornik
ERS : edukacija, rekreacija, sport : informativno stručno glasilo Udruge pedagoga tjelesne kulture grada Rijeke (1330-7800) 40
(2018);
5-8
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, stručni
Ključne riječi
tjelesna aktivnost ; nezdrave životne navike
(physical activity ; unhealthy life habits)
Sažetak
S javnozdravstvenoga gledišta, tjelesna je aktivnost ponašanje koje izravno i neizravno može utjecati na zdravlje populacije. Stoga se danas u brojnim zemljama prati rasprostranjenost toga ponašanja u populaciji. Tjelesnom aktivnošću definira se svaki pokret tijela koji je izveden aktivacijom skeletnih mišića, a rezultira potrošnjom energije (Caspersen, 1985). Tjelesnu je aktivnost, također, definirala Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) prema kojoj ona obuhvaća sve pokrete, tj. kretanje u svakodnevnom životu, uključujući posao, transport, kućanske poslove, rekreaciju i sportske aktivnosti, a kategorizirana je prema razini intenziteta, od niskog preko umjerenog do visokog intenziteta (World Health Organization, 2004). Posljedice nedovoljne tjelesne aktivnosti evidentne su posljednjih desetljeća kroz oboljenja koja se mogu spriječiti ili znatno umanjiti redovitom i pravilno primijenjenom tjelesnom aktivnošću. Te su bolesti dobile epidemijski karakter, poput: dijabetesa, srčanožilnih i dišnih bolesti, pretilosti, bolesti lokomotornog sustava, živčanih poremećaja i sl., a imaju trend stalnog porasta (Andrijašević, 2006), što je posebno zabrinjavajuće. Osim nedovoljne tjelesne aktivnosti, veliki problem predstavlja konzumacija duhana i alkohola. Konzumacija alkohola i duhana može se pratiti kroz povijest čovječanstva u različitim kulturama i razdobljima, bez obzira na povremena ili trajna ograničenja i zabrane, a raširenost uporabe već je duže vrijeme tema koja zaokuplja javnozdravstveni interes (Sakoman i sur., 2002). Navedeni autori ističu da je uporaba duhana postala globalna, te je ovisnost o nikotinu i agresivna propaganda duhanskih proizvoda prodrla i u najudaljenije dijelove svijeta, a uporaba alkohola nadrasla je tradicionalno vinorodno orijentirane zemlje. Pušenje se pojavilo u Europi u drugoj polovici devetnaestoga stoljeća, no navika se u svjetskim razmjerima počela masovno širiti u prvim desetljećima dvadesetog stoljeća. Duhan je jedna od najbizarnijih droga: prvi kontakti s njim su u pravilu neugodni, a kad se stvori ovisnost, ugodni se učinci jedva osjete, ali nedostatak cigareta pušači doživljavaju vrlo teško (Bulat i sur., 1999). Sakoman i sur. (2002) među razlozima zašto ljudi uopće puše ističu da neke osobe pušenje povezuju s povećanjem osjećaja ugode, a druge puše kako bi prevladale stresne situacije tijekom dana. Nadalje, neki pušači smatraju da im cigareta pomaže pri koncentraciji u radu, a neki puše kad su tužni ili nesretni, tražeći u cigareti umirenje, utjehu ili pomoć pri prevladavanju jednoličnosti svakodnevice. Mladi često puše samo zato da se u skupini vršnjaka ne bi razlikovali od drugih ili da bi se osjećali sigurnije, osobito u novom i nepoznatom društvu. Kako se u pušačkim navikama isprepliću socijalni i psihološki motivi, odvikavanje od jednom prihvaćene navike pušenja vrlo je složen proces. Početak uporabe duhana i alkohola obično se zbiva tijekom adolescencije te su, zbog specifičnosti razdoblja odrastanja, relativnog neiskustva i određene mladenačke sklonosti rizicima, adolescenti najugroženija populacijska skupina (Connor i sur., 2011). Istraživanja pokazuju da mladi počinju pušiti cigarete, odnosno piti alkohol, u dobi od 13 ili 14 godina (Kokkevi i sur., 2007). Dok velik dio mladih eksperimentira s tim tvarima, u određenom se broju uporaba ustaljuje do te mjere da takvo ponašanje počinje ometati školovanje, obiteljske odnose i društveni život.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Pedagogija, Kineziologija
POVEZANOST RADA
Ustanove:
Prirodoslovno-matematički fakultet, Split