Naslov
Progoni Katoličke crkve u Hrvatskoj od 1945. do 1952.
(Persecutions of the Catholic Church in Croatia from 1945 to 1952)

Autori
Šekelja, Miro

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, preddiplomski

Fakultet
Katolički bogoslovni fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
08.09

Godina
2016

Stranica
37

Mentor
Slišković, Slavko ; Patafta, Daniel

Neposredni voditelj
Patafta, Daniel

Ključne riječi
Katolička crkva, Hrvatska, komunizam, progoni, Stepinac, zakoni
(Catholic Church, Croatia, Communism, Persecutions, Stepinac, Laws)

Sažetak
Nakon svršetka Drugog svjetskog rata, Katolička crkva u Hrvatskoj odnosno Jugoslaviji, bila je jedina snaga koja se mogla oduprijeti novom, komunističkom režimu. Komunistički režim, osim što je optuživao Katoličku crkvu za suradnju s ustaškim režimom, nije se mogao pomiriti s time da u zemlji postoji jedna tako brojna i snažna, te osim vjerski i nacionalno angažirana organizacija, koja nije pod njegovim nadzorom. Istovremeno Katolička crkva nije se mogla pomiriti s činjenicom da će državom, i to ponovno jugoslavenskom, upravljati vlast, koja je svoje djelovanje zasnivala na ateističkoj ideologiji. Već na samom početku prisilne simbioze, dviju vlasti suprotnih svjetonazora, u državi je stvorena podjela na “mi i oni”. Iako je komunistički režim u sređivanje odnosa s Katoličkom crkvom, krenuo oprezno, njegovi postupci u praksi, stvorili su dodatnu netrpeljivost Katoličke crkve prema novoj vlasti. Komunistički režim na čelu s Josipom Brozom Titom, pokušavao je djelovati na crkvenu vlast u Jugoslaviji, da oslabi veze sa Svetom Stolicom, i formira “narodnu crkvu”, koja bi bila pod nadzorom nove vlasti. Takvoj politici se najviše protivio nadbiskup zagrebački i predsjednik Biskupske konferencije biskupa Jugoslavije, Alojzije Stepinac. Ostali biskupi su ga u pravilu podržavali, iako je bilo i onih koji su bili spremni na veću suradnju s vlastima, ali nikad u smislu, da bi se odrekli odanosti Svetoj Stolici. Komunistički režim računao je na moguće nejedinstvo biskupa, međutim kada su svi biskupi jednodušno potpisali pastirsko pismo u rujnu 1945., u kojem oštro osuđuju postupke nove vlasti, odustao je od taktiziranja, i krenuo u otvoreni rat protiv nadbiskupa Stepinca i Katoličke crkve. Još je žešće nastavljeno s uhićenjima svećenstva, gušenjem vjerskog tiska, oduzimanjem crkvene imovine, smanjivanjem vjerske obuke, zatvaranjem vjerskih škola i sličnih oblika gušenja vjerskih sloboda. Vrhunac udara komunističkog režima, na Katoličku crkvu, bilo je suđenje i presuda nadbiskupu Stepincu 1946. No zatvaranjem nadbiskupa Stepinca, vlast ipak nije uspjela staviti Katoličku crkvu pod svoj nadzor, a izazvala je još veću netrpeljivost, kako velikog dijela hrvatskog naroda tako i demokratskog dijela svijeta prema jugoslavenskom režimu. Namještenim sudskim postupcima pripadnicima Katoličke crkve i drugim protivnicima režima, te uvođenjem jednopartijskog sustava, Jugoslavija je u demokratskom svijetu pokazala svoje pravo lice, kao totalitarna država. Zbog nepovoljnih međunarodnih prilika Jugoslavija je nastojala po svaku cijenu održavati, kakve takve diplomatske odnose sa Svetom Stolicom.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pravo, Politologija, Povijest

POVEZANOST RADA