Naslov
Marko Marulić i svetište sv. Jere na Marjanu
(Marko Marulić and the Shrine of St Jerome in the Hill Marjan in Split)

Autori
Belamarić, Josip

Izvornik
Dubrovnik : časopis za književnost i znanost (0353-8559) (2021), 3-4; 26-35

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, stručni

Ključne riječi
Marko Marulić ; ermitaž sv. Jere na Marjanu u Splitu ; Posljednji sud ; manirističko slikarstvo u Dalmaciji
(Marko Marulić ; ermitage of St Jerome in the Hill Marjan in Split ; The Last Judgement ; mannerist painting in Dalmatia)

Sažetak
U tekstu se navode i analiziraju višestruke Marulićeve veze s Marjanom. Živio je Marko, veli njegov biograf Frane Božićević, samo za knjigu i molitvu, u samoći svoje sobice, trapeći se postom, pa čak i bičevanjem, sav okrenut životu poslije smrti i rajskoj slavi. Danas znamo podatke o Marulićevu “normalnom” građanskom životu, i razumijemo da je Božičević slijedio zakone biografskog žanra naglašavajući kršćanske kreposti svoga prijatelja, “u svjetlu njihove iznimnosti i duhovne superiornosti“, no ne može biti sumnje da je Marulić bio posve prožet duhom pobožnosti koju su primjerno iskazivali marjanski pustinjaci. Luki, svećeniku u sv. Jeri ostavio je “knjigu o životu svetaca i knjiga Biblije bez komentara”, svećeniku Matulu Glaviću, pustinjaku kraj crkvice sv. Nikole Poslanice sv. Ciprijana i Eusebijevu knjigu De temporibus. Fra Jakova, drugog pustinjaka crkvice sv. Jere, zamolio je da svjedoči mu pri sastavljanju vlastite oporuke. Pustinjak Rogerio Capogrosso (nažalost ne znamo uz koju je marjansku pustinju živio) trebao je prema Markovoj želji voditi njegov pokop u crkvi sv. Frane, te dobiti više njegovih djela. Kao izvršitelj oporuke svojega ujaka Zancija Albertija, Marko je trebao za sv. Jeru dati skovati jedan kalež. U to doba (1504.), rektor sv. Jere na Marjanu bio je Marulićev prijatelj i kum Dujam Balistrić. Konačno, kod nadbiskupskog Kaštilca ispod sv. Jere, Marul je posjedovao najveću među svojim zemljama. No, svetište sv. Jere na Marjanu nudi dodatne asocijacije na Marulića i njegovo djelo, osobito s izgubljenim renesansnim ciklusom s prikazima scena Posljednjeg suda koje su, sudeći po jednoj sačuvanoj fotografiji, mogle biti posve bliske poznatom navodu splitskog kneza Celsija u kojemu stoji da je Marko splitsku onodobnu mladež i opominjao usmenom riječju i zastrašujućim crtežima paklenih muka (cum pavurose minace et brutissime figure).

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest umjetnosti

POVEZANOST RADA