Naslov
Kajkavsko narječje - jučer, danas i sutra
(Kajkavian Dialect - Yesterday, Today and Tommorow)

Autori
Blažeka, Đuro

Izvornik
Studia Slavica Academiae Scientiarum Hungaricae (0039-3363) 65 (2021), 1; 15-27

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
hrvatski jezik ; kajkavsko narječje ; geneza ; podjela ; fonologija ; morfologija ; sintaksa ; erozija govora
(Croatian language ; Kajkavian dialect ; genesis ; division ; phonology ; morphology ; syntax ; speech erosion)

Sažetak
U uvodu se daju temeljni podatci o genezi, rasprostiranju i podjeli kajkavskog narječja. Najbliže se činjeničnom stanju o genezi kajkavskog narječja smatra mišljenje Zvonimira Junkovića koji je smatrao da je kajkavski dijalekt pripadao panonskoj skupini zapadnoga južnoslavenskoga prajezika koju bi po njemu još spadali prleški, prekmurski i neki zapadnoštajerski govori. Osmanlijska osvajanja uzrokovala su velike migracije stanovništva prema sjeveru i zapadu, a stanovništvo koje ga je kasnije supstituiralo bilo je uglavnom s područja štokavskog narječja. Od mnogih podjela kajkavskog narječja apostrofira se ona Mije Lončarića koji ga je podijelio na 15 dijalekata. U daljem dijelu rada prikazuju se neke najtipičnije jezične osobine kajkavskih govora na fonološkoj, morfološkoj i sintaktičkoj razini. Daju se primjeri minimalnih fonoloških parova između različitih istovrsnih samoglasnika o- ili e- kategorije u pojedinim kajkavskim govorima. U nekim govorima izgubljena je opreka po kvantiteti jer je u tim govorima, kako bi se nadoknadila razlikovna obilježja koja postoje u govorima gdje postoje te opreke, došlo do prefonologizacije prozodijskih suprasegmentalnih obilježja u segmentne. Eliminacija kvantitete važna je poveznica kajkavskog govora s istokom slavenskoga sjevera te poljskim i lužičkim jezicima. Od morfoloških osobina posebno se ističe izricanje morfoloških kategorija s alternacijama samoglasnika u nekim dijalektima. Još se apostrofira čuvanje supina, gubitak vokativa, nepostojanje duge množine u A-deklinaciji i nestanak dvojine. U zaključku se kaže da će većina opisa kajkavskih govora koji se u dijalektološkoj literaturi još uvijek navode kao sinkronijska činjenica vrlo brzo postati jezična dijakronija jer su kod većine ispitanika prisutni su znakovi procesa erozije govora koje navodi Hagège. Tih promjena ispitanici uglavnom nisu svjesni i oni su većinom još uvijek uvjereni da govore izvornom kajkavštinom, a ne interdijalektom u kojem je većina specifičnih osobina njihovih mjesnih govora reducirana. Zaključuje se da kajkavsko narječje ipak neće doživjeti svoj nestanak, već će nestati specifičnosti pojedinih skupina i mjesnih govora s trajno očuvanim „čvrstim dijelovima”.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA