Naslov
Stabilizacija pacijenta s akutnim popuštanjem srca
(Stabilization of a patient in acute congestive heart failur)

Autori
Torti, Marin

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, prošireni sažetak, stručni

Izvornik
"Veterinarski dani 2021." / Harapin, Ivica - Vodice, 2021, 43-46

Skup
Veterinarski dani 2021.

Mjesto i datum
Vodice, Hrvatska, 26.09.2021. - 29.09.2021

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Recenziran

Ključne riječi
popuštanja srca, stabilizacija, pas, mačka
(congestive heart failure, stabilization, dog, cat)

Sažetak
Veterinari često zbrinjavaju pse i mačke s akutnim kongestivnim popuštanjem srca (KPS). Ovisno o primarnom uzroku i težini srčane bolesti, klinički se znakovi mogu razlikovati od pacijenta do pacijenta i nisu patognomonični. Tako klinički znakovi u bolesnika s KPS-om mogu uključivati slabost i nepodnošenje tjelesnog napora, kašalj, letargiju, gubitak apetita, povraćanje, tahipneju, respiratorni distres, sinkopu ili kolaps. KPS se često dijagnosticira na temelju simptoma i kliničkih znakova, temeljite anamneze i nalaza kliničkog pregleda. Kod pasa najčešći uzrok KPS-a su stečene srčane bolesti, u većini slučajeva degenerativna bolest mitralne valvule i dilatacijska kardiomiopatija. Pritom se ne smiju zaboraviti prirođene srčane greške (najčešće patentni duktus arteriozus), kao i bakterijski endokarditis i miokarditis, koji također mogu biti uzrokom KPS-a. Nadalje, teška kardiopulmonalna dirofilarijaza ili srčana tamponada mogu biti uzrokom nastanka KPS-a. Kardiomiopatije su daleko najčešći uzrok KPS-a kod mačaka. Najčešći oblik mačje kardiomiopatije je hipertrofična kardiomiopatija, zatim restrikcijska kardiomiopatija, dilatacijska kardiomiopatija i aritmogena kardiomiopatija desne klijetke, koja predstavlja najrjeđi oblik mačje kardiomiopatije. Drugi mogući uzroci KPS-a kod mačaka su hipertireoza, miokarditis/endokarditis i stečena valvularna bolest. Ključni su elementi uspješne stabilizacije bolesnika s KPS-a slijedeći: izbjegavanje stresnih situacija, odmor, oksigenoterapija, intenzivna diuretska terapija i paracenteza. Od ostalih postupka napominjemo kontrolu srčanog ritma primjenom antiaritmika, primjenu pozitivnih inotropa i antitrombotika. Infuzijska terapija gotovo nikada nije terapijska opcija kod pacijenata sa KPS-om ; jedina iznimka su teško dehidrirani pacijenti kod kojih se infuzijska terapija koristi iznimno razumno. Hitna stabilizacija usmjerena je prema kontroli kongestije i uključuje oksigenoterapiju, smanjenje razine stresa i agresivnu terapiju diureticima. Mačke s kongestivnim popuštanjem srca često imaju pleuralni izljev, pa je u slučajevima umjerenog do velikog volumena pleuralnog izljeva indicirana toracenteza. Cilj toracenteze ne bi trebao biti potpuno uklanjanje izljeva, već ublažavanje znakova respiratornog distresa. Furosemid je vjerojatno najvažniji lijek u terapiji akutne popuštanja srca, te je diuretik izbora za liječenje teškog plućnog edema kod pasa i mačaka. U životinja s izrazito teškim KPS-a često su potrebne visoke doze furosemida, primjenjene u obliku intravenskih bolusa ili kontinuirane infuzije. Optimalnu dozu furosemida koju zahtijeva pojedina životinja teško je definirati: kod pasa su često potrebne doze do 4 mg/kg, a kod mačak 3 mg/kg svakih 1 do 2 sata. Intenzivna upotreba furosemida obično ima za posljedicu razvoj azotemije i hipokalijemije. U životinja s KPS-a i niskim minutnim volumenom srca, kao što je to slučaj kod dilatacijske kardiomiopatije, indicirana je pozitivna inotropna terapija, najčešće primjenom dobutamina ili pimobendana. Dobutamin, simpatomimetik i agonist ß1-adrenergičkih receptora, daje se kao kontinuirana infuzija. U pasa se brzina infuzije titrira oprezno počevši s 2, 5 µg/kg/min (povišenje u koracima od 2, 5 µg/kg) sve do stabilizacije srčane funkcije (npr. porast sistemskog arterijskog krvnog tlak, topli ekstremiteti, uredan CRT). Porast srčane frekvencije veći od 20% od početne vrijednosti ili frekvencija veća od 190 otkucaja u minuti ili pojava aritmije zahtijeva smanjenje doze dobutamina. Pimobendan pripada skupini inodilatatora, jer povećava osjetljivost kontraktilnih elemenata na kalcij te istovremeno, inhibicijom fosfodiesteraze 3, dovodi do vazodilatacije. U pasa oboljelih od degenerativne bolesti mitralne valvule, te idiopatske dilatacijske kardimiopatije, primjena pimobendana dovodi do značajnog kliničkog poboljšanja. Pimobendan je dostupan i kao injekcijska otopina u nekim zemljama Europske unije (Vetmedin®, otopina za injekcije, 0, 75 mg/ml, Boehringer Ingelheim), pa se kao takva može primijeniti parenteralno u hitnim slučajevima: doza injekcijske otopine Vetmedin® iznosi 0, 15 mg/kg intravenski, a primjenjuje se jednokratno. Nakon inicijalne intravenske injekcije, pimobendan se nastavlja primjenjivati peroralno. U određenim, napose teškim, slučajevima poželjna je mehanička ventilacija kako bi se izbjegao razvoj zamora respiratornih mišića. Većina životinja s KPS-om značajno unutar 24 do 48 sati od započinjanja terapije pokazuje znakove značajnog poboljašanja. Stoga, ukoliko unutar navedenog razdoblja ne dođe do poboljšanja, potrebno je reevaluirati pacijenta i dijagnozu te trenutni terapijski plan.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Veterinarska medicina

POVEZANOST RADA