Pregled bibliografske jedinice broj: 1178703
Retorika slike Ivana Rabuzina
Retorika slike Ivana Rabuzina // Ivan Rabuzin i simbolika prirode u umjetnosti 20. i 21. stoljeća / Mance, Ivana ; Prelog, Petar ; Sumpor, Svjetlana (ur.).
Zagreb: Hrvatski muzej naivne umjetnosti, 2021. str. 31-31 (predavanje, nije recenziran, sažetak, ostalo)
CROSBI ID: 1178703 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Retorika slike Ivana Rabuzina
(Ivan Rabuzin: Rhetoric of Painting)
Autori
Mance, Ivana
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, ostalo
Izvornik
Ivan Rabuzin i simbolika prirode u umjetnosti 20. i 21. stoljeća
/ Mance, Ivana ; Prelog, Petar ; Sumpor, Svjetlana - Zagreb : Hrvatski muzej naivne umjetnosti, 2021, 31-31
ISBN
978-953-6660-74-2
Skup
Simpozij Ivan Rabuzin i simbolika prirode u umjetnosti 20. i 21. stoljeća
Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 25.03.2021. - 26.03.2021
Vrsta sudjelovanja
Predavanje
Vrsta recenzije
Nije recenziran
Ključne riječi
Ivan Rabuzin, vizualni jezik slikarstva, retorika, metafora, metonimija, gradacija, hiperbola, paradoks
(visual language of painting, rhetoric, metaphor, metonymie, gradation, hyperbole, paradox)
Sažetak
Namjera izlaganja analizirati je „retorička“ svojstva Rabuzinova slikarstva – postupke i načela oblikovanja koje slikar koristi, odnosno invenira, a koji u cjelini stvaraju poetski učinak slike, generirajući značenja ponad denotativne, narativne dimenzije slike (cvijet, drvo, sunce). U tu svrhu posegnut će se za pojmovima iz teorije književnosti, odnosno jezične stilistike te u Rabuzinovu sistemu poetsko-oblikovnih sredstava pokušati razlučiti neke principe koji bi idealno mogli odgovarati retoričkim figurama poredbe, odnosno analogije, sinegdohe, gradacije, hiperbole, paradoksa i drugima. U prvom redu, tu je idealan, ali analitički plodonosan princip razlikovanja između metaforičke i metonimijske semantičke veze. Pomoću pojmova poredbe i analogijskog povezivanja pokušat će se objasniti postupci koji sliku grade kao neprestano usklađivanje ili pariranje dijelova unutar pretpostavljene cjeline. S druge strane, pomoću pojma sinegdohe kao aspekta metonimijskog premještanja značenja u kojem se izdvaja fragment ili aspekt označenog entiteta, pojašnjavaju se načela stilizacije, geometrizacije i ornamentalnosti – značenje se ostvaruje pomoću brojčanog ili geometrijskog pojednostavljenja, a apodiktička snaga te operacije izravno se suprotstavlja imperativu imenovanja po sličnosti i stvaranja asocijativnih veza. Osim ovih, binarno suprotstavljenih metaforičkih i metonimijskih načela, u Rabuzinovu se slikarstvu mogu izdvojiti i druge retoričke figure: primjerice, figura gradacije, koja se dovodi u vezu s likovnom logikom koncentričnog širenja i rasta ; ili pak pojam hiperboličkog imenovanja pojedinih oblika, kojim se oni izdvajaju kao simbolička težišta. Koliko god s jedne strane ovi i slični stilistički pojmovi bili općeniti i stoga univerzalno primjenjivi baš na svako umjetničko djelo, ova vrsta raščlambe u konkretnom Rabuzinovu slučaju ipak pomaže približiti tajnu značenjskog obilja naizgled jednostavna, repetitivna simboličkog jezika.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Povijest umjetnosti, Znanost o umjetnosti
Napomena
Upis se odnosi na sažetak u knjižici sažetaka.
Prijevod naslova je autoričin.
