Naslov
Sipnja u predškolskoj dobi - što je astma a što nije i kako liječiti?
(Preschool wheezing - what Is Asthma And What Is Not And How To Treat It?)

Autori
Mihatov Štefanović, Iva ; Čičak, Biserka ; Vrsalović, Renata

Izvornik
Paediatria Croatica. Supplement (1330-724X) 60 (2016), 3; 239-239

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Sipnja ; predškolsko dijete ; astma ; liječenje
(wheezing ; preschool child ; asthma ; treatment)

Sažetak
Uvod: Gotovo 50% djece predškolske dobi doživi barem jednu epizodu sipnje. U neke djece sipnja je vezana isključivo za virusne infekcije gornjih dišnih putova i s vremenom je prolazna, no trećina djece s recidivirajućom sipnjom u školskoj dobi ima dijagnosticiranu astmu. Postavljanje dijagnoze astme u ovoj dobi nije jednostavno, jer nedostaju objektivni pokazatelji plućne funkcije i dokazi o upalnom zbivanju u dišnim putovima. Pozitivna obiteljska i osobna atopijska anamneza, uz druge kriterije koje nazivamo astma prediktivnim indeksom, mogu s određenom vjerojatnošću predvidjeti rizik za pojavu astme u djece predškolske dobi, koja imaju recidivirajuće bronhoopstrukcije. Cilj istraživanja bio je usporediti kontrolu bolesti u djece s astmom predškolske i školske dobi, te utvrditi učestalost pozitivne obiteljske i osobne atopijske anamneze, kao mogućeg prediktora astme, u navedenim dobnim skupinama. U djece predškolske dobi kod koje su simptomi bili vezani za respiratorne infekcije, ali i druge okidače, analizirana je učestalost uzimanja bronhodilatatora vezano za virusne infekcije i druge okidače u petogodišnjem razdoblju praćenja. Bolesnici i metode: Praćena je skupina od 100 bolesnika predškolske dobi (50-ero djece u dobi do dvije godine i 50-ero u dobi od 3-5 godina) i isti broj bolesnika školske dobi (50-ero djece u dobi od 6-12 godina i 50-ero djece starije od 12 godina). Dijagnoza astme, podjela u fenotipove i terapija preuzeta je iz smjernica PRACTALL-a (engl. Practical Allergy). Bolesnici su praćeni pet godina. U navedenom razdoblju kontrola bolesti procijenjena je prema učestalosti simptoma, potrošnji bronhodilatatora i broju egzacerbacija/hospitalizacija. Rezultati: Kontrola bolesti bila je statistički značajno bolja u višim dobnim skupinama. U najnižoj dobnoj skupini astma je bila dobro kontrolirana u 18, 4%, a u najvišoj u 66% bolesnika (P<0, 001). Nije utvrđena statistički značajna razlika u učestalosti pozitivne obiteljske i osobne atopijske anamneze u najmlađoj dobnoj skupini u odnosu na stariju djecu. Među bolesnicima predškolske dobi kod kojih je u praćenom razdoblju sipnja bila vezana za virusne infekcije, ali i druge okidače, broj djece koja su rabila bronhodilatatore uz respiratorne infekcije smanjivao se od prve do pete godine praćenja, dok je u istom razdoblju rastao broj djece koja su primjenjivala bronhodilatatore izvan respiratornih infekcija, razlika je bila statistički značajna. Zaključak: Prema rezultatima našeg istraživanja kontrola astme je u djece predškolske dobi lošija u usporedbi sa starijom djecom. U djece predškolske dobi s ponavljajućom sipnjom težina simptoma je glavna odrednica težine bolesti i indikacija za uvođenje trajne terapije.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA