Naslov
Optimizacija sustava traganja na moru primjenom bespilotnih letjelica
(Optimization of search system at sea using unmanned aerial vehicles)

Autori
Medić, Dario

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Fakultet prometnih znanosti

Mjesto
Zagreb

Datum
07.10

Godina
2019

Stranica
133

Mentor
Kavran, Natalija ; Gudelj, Anita

Ključne riječi
traganje i spašavanje na moru, vrijeme detekcije i verifikacije, spasilačke jedinice, problem pokrivenosti područja, bespilotne letjelice
(search and rescue at sea, time of detection and verification, rescue units, coverage path planning problem, unmanned aerial vehicles)

Sažetak
Svrha svake akcije traganja i spašavanja na moru jest ukloniti opasnost za ljude ili imovinu na moru. Prvi je korak u što kraćem vremenu potvrditi je li se nesreća dogodila i locirati poziciju broda ili osobe u opasnosti. Činjenica je da svako odgađanje vremena detekcije i verifikacije pomorske nesreće ili nezgode povećava šansu za pogibelj uključenih. Sukladno mnogim istraživanjima, izazov je definirati područje pretrage koje se mijenja uslijed promjenjivih meteoroloških uvjeta. Sustav traganja i spašavanja koji je trenutačno u primjeni koristi klasična sredstva pretrage i ne omogućuje trenutnu reakciju pri pokretanju pretrage i prilikom pretrage terena. Kada se definira područje pretrage, spasilačkim jedinicama, koje nisu na terenu 24/7, u idealnim uvjetima treba najmanje 20 minuta da krenu (dolazak posade na brod ili avion, priprema spasilačke jedinice za rad). Što je duži vremenski period od pokretanja pretrage, povećava se i područje koje treba pretražiti, a time se smanjuje vjerojatnost uspjeha pronalaska unesrećenih. Kako bi se povećao uspjeh prilikom akcije, potrebno je povećati broj spasilačkih jedinica na terenu, što uključuje visoke financijske izdatke i veći broj članova posade koji su u opasnosti na moru. Zbog svega navedenog, predstavljena su istraživanja koje uključuju novu komponentu tipa bespilotna letjelica u sustav traganja i spašavanja na moru, a koja ne zahtijeva velike financijske izdatke i ne dovodi u opasnost još jednu posadu prilikom pretrage terena. Prema dostupnim istraživanjima, prilikom akcija traganja na moru postojeća tehnička rješenja mini bespilotnih letjelica unaprjeđuju akcije traganja i spašavanja na moru jer pružaju mogućnost pretrage znatno većeg područja u minimalnom vremenu, koje je u odnosu na pretragu klasičnim sredstvima pretrage znatno kraće. Kako bi se pregledalo određeno područje u što kraćem vremenu, potrebno je pristupiti rješavanju problema pokrivenosti područja. Ovaj problem uključuje dodjeljivanje svake od N međutočke jednoj od M bespilotnih letjelica i onda je prostor mogućih rješenja jednak MN, što podrazumijeva eksponencijalni rast broja mogućih rješenja kao funkcije zavisne o broju međutočaka i resursa. Kako bi se riješio navedeni problem, u smislu korištenja bespilotnih letjelica u sustavu traganja i spašavanja na moru, u istraživanju je razvijen matematički model. On nudi mogućnost rješavanja problema pokrivenosti područja koristeći bespilotne letjelice, pri čemu rješava problem mogućih sudara, i pruža mogućnost pretrage cijelog područja uz minimalno vrijeme. Model također omogućuje i izbor baznih stanica za raspored bespilotnih letjelica, te određuje broj bespilotnih letjelica koje će biti priključene izabranim baznim stanicama. Matematička formulacija predstavljenog problema integrirana je s genetskim algoritmom kao metodom koja pruža mogućnost izračuna globalnog optimuma. Na temelju navedenog, razvijena je nova metoda za rješavanje problema pokrivenosti područja bespilotnim letjelicama u akcijama traganja na moru. Ustanovljeno je da model omogućuje pretragu područja prilikom akcija traganja na moru pružajući mogućnost bržeg otkrivanja unesrećenih u odnosu na klasična sredstva pretrage.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Tehnologija prometa i transport

POVEZANOST RADA