Naslov
Katolička Crkva u vrijeme Francuske revolucije
(The Catholic Church at the time of the French Revolution)

Autori
Mojzeš, Željka

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, preddiplomski

Fakultet
Katolički bogoslovni fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
27.09

Godina
2019

Stranica
26

Mentor
Patafta, Daniel

Ključne riječi
Crkva, Francuska revolucija, progoni, sekularizacija, teror
(Church, French Revolution, persecution, secularization, terror)

Sažetak
Francuska crkva jedna je od najstarijih sastavnica Rimo-katoličke crkve. Kroz svoju dugu povijesti, Francuska je oduvijek tradicijski bila katolička zemlja, a katoličke su vrijednosti bile duboko ukorijenjene u francuski narod. Treći, i najmnogoljudniji, stalež francuskog društva 18. stoljeća bio je vrlo pobožan. Čak i u teškim vremenima uoči revolucije, vjera u Boga i „milošću Božjom“ postavljenog Kralja bila je jaka. No, veliki nesrazmjer između različitih slojeva francuskog društva u 18. stoljeću, u kojem su oni najsiromašniji nosili najveći teret njegovog održavanja, bio je okidač za jednu od najkrvavijih epoha u crkvenoj, ali i općoj svjetskoj povijesti. Iako francusko svećenstvo većinom nije bio dekadentno već marljivo i skromno jednako kao i francuski seljaci, nisu bili slijepi na velike razlike u bogatstvu i društvenom položaju između njih i bogatih biskupa. To je bio razlog zašto se većina njih na početku revolucije pridružila Trećem staležu. Radikalni obračun s vlasti koja se temeljila na starom poretku (ancien regime) bio je neizbježan. Turbulentno razdoblje koje je uslijedilo transformiralo je francusku crkvu iz institucije sa značajnim utjecajem u društvu u potlačenu, proganjanu i osakaćenu zajednicu. To je značilo deportaciju i ubijanje svećenika, pljačkanje, desakralizaciju i uništavanje crkava, zabrana i odstranjenje kršćanskih motiva iz naziva gradova, ulica, trgova zatiranje kršćanske tisućugodišnje kulture, uništavanje križeva, raspela, zvona i svih vanjskih oznaka kršćanstva. Na mjesto Boga uvodi se Kult Razuma i Vrhovnog Bića. Jedan od vodećih predstavnika revolucionarne vlade, Maximillen Robespierre bio je veliki zagovaratelj civilne religije te je vjerovao da se ljudski autoritet nije dovoljan za održavanje stabilnosti društva već da mu je potrebna pomoć religije. Tako se „rađa“ kult Višeg bića koje je u konačnici presudilo Robespierreu jer su čak i njegove pristaše , svečanosti Višeg bića vidjeli kao Robespierreovu želju za samoobožavanjem. No, brojni pokušaji zatiranja Crkve u francuskoj nisu donijeli rezultate koje su revolucionari željeli. Katolička crkva nije nestala već je jednostavno preseljena u privatnu sferu, a u godinama nakon Revolucije je obnovljena

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

POVEZANOST RADA