Pregled bibliografske jedinice broj: 1175948
Ironijski idealizam ili humor i pedagogija umjetnosti u izvedbama triju pjesnika: e. e. cummings, Mary Ruefle i Marlene Dumas
Ironijski idealizam ili humor i pedagogija umjetnosti u izvedbama triju pjesnika: e. e. cummings, Mary Ruefle i Marlene Dumas // Humor u svakodnevnoj komunikaciji / Jambrešić Kirin, Renata ; Marković, Jelena ; Marks, Ljiljana ; Polgar, Nataša (ur.).
Zagreb: Institut za etnologiju i folklOris tiku (IEF), 2018. str. 345-357
CROSBI ID: 1175948 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Ironijski idealizam ili humor i pedagogija
umjetnosti u izvedbama triju pjesnika: e. e.
cummings, Mary Ruefle i Marlene Dumas
(Ironic idealism or humor and pedagogy of
literature in three poetic performances: e. e.
cummings, Mary Ruefle i Marlene Dumas)
Autori
Govedić Nataša
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni
Knjiga
Humor u svakodnevnoj komunikaciji
Urednik/ci
Jambrešić Kirin, Renata ; Marković, Jelena ; Marks, Ljiljana ; Polgar, Nataša
Izdavač
Institut za etnologiju i folklOris tiku (IEF)
Grad
Zagreb
Godina
2018
Raspon stranica
345-357
ISBN
978-953-8089-06-0
Ključne riječi
ironija, humor, pedagogijska izvedba, poetska izvedba, cummings, Ruefle, Dumas
(irony, humor, pedagogical performance, poetic performance, cummings, Ruefle, Dumas)
Sažetak
Ironija je suptilna socijalna radnica ili retorička figura koja nikada neće pristati na kategoričke imperative, ali postojano će se zalagati za diskretno ismijani idealizam. Ironija je također kompleksna deregulatorica docilne društvenosti, točnije rečeno medij otkrivanja kolektivnih granica ekspresivnih, pa onda svakako intelektualnih i emocionalnih, baš kao i etičkih tjesnaca i tabua. Zbog toga će pojedini teoretičari, kao Hayden White i Gilles Deleuze proglasiti ironiju „metatropološkom figurom“ ili nosivom figurom svake transgresivnosti, figurom „razluke“ (kako bi mogao glasiti još jedan od sinonima ironije, sada Derridaove izrade) ili svake namjerne, izazivačke tropike figurativnog jezika. Gledana kroz prizmu suvremenog pjesništva e. e. cummingsa, Mary Ruefle i Marlene Dumas, ironija je predstavljena kao postupak koji se stalno dodiruje i sa skepticizmom i s pluralizmom perspektiva, ali i s terapijskim diskurzom, zbog čega nas ne treba čuditi da psihoanalitičar Johnatan Lear ključno poglavlje svoje knjige Terapijska akcija: ozbiljni zagovor ironije (2004) završava potrebom da susret s pacijentom nikada ne bude “stabilan” - ni kao objektivna distanca ni kao subjektivni primak, već da uvijek čuva zaigranost ironijske otvorenosti kontradikcijama i znatiželjnom neznanju. Podučavati umjetnost vrlo je sličan proces, zbog čega su izabrani pjesnici predstavljeni i kao pedagogijske figure koje se ironijom služe kao bi isprovocirali učeničke reakcije. Ironija je u pjesništvu usporediva s opasnim ljuljanjem jezičnih stnaddarda, katkad i krckanjem velike građevine socijalnog konteksta, zbog čega ima osobitu etičku dimenziju u nastavnim procesima.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Znanost o umjetnosti, Interdisciplinarne humanističke znanosti
