Pregled bibliografske jedinice broj: 1175567
Filije, fobije i forije: relacijske sile iz dramske perspektive
Filije, fobije i forije: relacijske sile iz dramske perspektive // Treća : časopis Centra za ženske studije, xv (2013), 1/2; 21-30 (domaća recenzija, članak, znanstveni)
CROSBI ID: 1175567 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Filije, fobije i forije: relacijske sile iz dramske
perspektive
(Philias, phobias and phorias: relational forces from
a drama perspective)
Autori
Govedić, Nataša
Izvornik
Treća : časopis Centra za ženske studije (1331-7237) Xv
(2013), 1/2;
21-30
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni
Ključne riječi
Retorika, strast, filije, forije, fobije, antička drama, kontrola nad izvedbenom ili retoričkom komunikacijom, etika strasti, emocionalna odgovornost, akrazija, striktna akrazija, afektivno prekomjerje
(Rhetoric, passion, philias, phorias, phobias, control over the performed or rhetorical situation, ethics of passion, emotional responsibility, akrasia, strict akrasia, affective excessiveness)
Sažetak
U analizi dramskih situacija, strukturalistička i poststrukturalistička analiza često se vraćaju na problematiku emocionalnih i socijalnih sila koje pokreću, suprostavljaju, združuju i razrdužuju protagoniste. No strast(venost) kao socijalnu i stvaralačku metodologiju sa specifičnim vokabularom afekata uspostavila je još Aristotelova Retorika, baš kao što se semiotikom strasti A. J. Greimasa i J. Fontanillea nastavlja baviti suvremena afektologija. Strast se također može tumačiti i dekonstrukcijski, kao čitanje nezaklonjenosti i neozakonjenosti strastvenog subjekta, zbog čega je svaka pasija izrazito politična. Njezino inzistiranje na kontinuitetu specifičnog iracionalnog ponašanja ili „striktne akrazije“ nije neodgovorno, već – kako tvrdi i Martha Nusssbaum – istinski investirano u transformativne teorije i prakse zajedništva. Feministička dimenzija izlaganja inzistira na „rušilačkom patosu“ (termin Morane Čale) antičkih tekstova, kao i na značaju necenzuriranih afekata, koje nam omogućuje upravo ostavština grčke tragedije i komedije, ali i Aristotelovo tretiranje afekata kao primarnih interakcijskih performativa. Tekst uvodi vokabular filija (privrženosti), forija (napetosti) i fobija (odbacivanja, strahova) kao radnih termina za daljnje nijansiranje dramskih rukopisa.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Znanost o umjetnosti, Interdisciplinarne humanističke znanosti