Naslov
Bezidejne režije u Hrvata i profesionalni pristup ‘redateljskoj ideji' u stoljeću participativnih kazališnih praksi
(Clueless Directing in Croatia and Professional Approach to Director's Vision in the Century of Participatory Theatre)

Autori
Govedić, Nataša

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Krležini daniu Osijeku 2018.

Urednik/ci
Lederer, Ana

Izdavač
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU) ; Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku ; Filozofski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

Grad
Zagreb : Osijek

Godina
2019

Raspon stranica
132-147

ISBN
978-953-347-236-2

Ključne riječi
režija kao zanat, režija kao umjetnost, režija kao koncept, režija kao umjetnost vođenja suautorskog kolektiva
(directing as craft, directing as art, directing as conceptual frame of peformance, directing as working with actors, directing as co-authorship)

Sažetak
Iako se režijom u kazalištu uglavnom teatrološki bavimo iz pozicije njezinih umjetničkih prvaka i/ili reformatora (usp. Senkerovo seminalno Redateljsko kazalište iz 1977. godine ili Lehmannovo Postdramsko kazalište iz 2004. godine), postoji cijela jedna neobilježena praksa režijskih izvedbi koje su uredno popunjavale repertoare domaćih kazališta, ali ih ni publika ni struka nisu zapamtile kao na bilo koji način utjecajne ili originalne ili barem izazovne po pitanju mišljenja izabranih kazališnih naslova. Unutar bilo koje umjetničke struke postoje (rijetki) „proboji“ percepcijskog polja (kojima težimo) i rutinske izvedbe (na koje imamo pravo), ali redateljska je struka drugačija od ostalih jer „podrazumijeva“ vizionarstvo ; podrazumijeva jako individualno autorstvo – baš kao i sposobnost facilitiranja suradnje unutar okupljene umjetničke grupe ; podrazumijeva ne samo poznavanje kazališnih konvencija, nego i njihovo kreativno ili kritičko preoblikovanje. Istovremeno, na nezavisnoj sceni nastaju brojnih novi oblici redateljskih izvedbi (primjerice: kolektivnih, zamjenjivih s radom dramaturga ili grupe dramaturga, fokusiranih na komunalnost kazališnog čina i osobite strategije razvijanja publike kao sudionika izvedbe), iz kojih možemo zaključiti da se i sam koncept redatelja kao demijurga ili samosvojnog upravitelja kazališnog procesa od kraja dvadesetog prema sredini dvadeset i prvog stoljeća uvelike promijenio, samim time zahtijevajući da drugačije definiramo generativnost kazališne izvedbe. Kao profesionalna gledateljica širokog repertoarnog spektra domaćeg institucionalnog i nezavisnog kazališta tijekom proteklih dvadesetak godina, pokušat ću uspostaviti tipologiju bezidejnih režija na institucionalnoj i nezavisnoj sceni, s posebnim naglaskom na političke uvjete koji povećavaju ili smanjuju koeficijent bezidejnosti kazališne predstave, kao i na retoričku (ne)komeptenciju pojedinih režijskih stilova. Moj cilj nije prozvati pojedine redateljske poetike, nego javno promisliti „nemotiviranost“ i uzmak od eksperimenta unutar jedne od najvažnijih kazališnih profesija. Zanima me također definiranje „redateljske ideje“ u kazalištu mimo retorike „teme“ predstave ili njezine reducirano proglašene „suštine“.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Znanost o umjetnosti, Interdisciplinarne humanističke znanosti

POVEZANOST RADA