Pregled bibliografske jedinice broj: 117426
Polimorfizam vitamin D receptor gena i prijemljivost za tip 1 dijabetes u populaciji Dalmacije
Polimorfizam vitamin D receptor gena i prijemljivost za tip 1 dijabetes u populaciji Dalmacije // Treći hrvatski endokrinološki kongres s međunarodnim sudjelovanjem / Altabas, V. (ur.).
Zagreb, 2003. str. 121-121 (poster, nije recenziran, sažetak, znanstveni)
CROSBI ID: 117426 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Polimorfizam vitamin D receptor gena i prijemljivost za tip 1 dijabetes u populaciji Dalmacije
(Vitamin D receptor polymorphism and susceptibility to type 1 diabetes in the Dalmatian population)
Autori
Škrabić, Veselin ; Zemunik, Tatijana
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni
Izvornik
Treći hrvatski endokrinološki kongres s međunarodnim sudjelovanjem
/ Altabas, V. - Zagreb, 2003, 121-121
Skup
Treći hrvatski endokrinološki kongres s međunarodnim sudjelovanjem
Mjesto i datum
NP Plitvička jezera, Hrvatska, 01.04.2003. - 04.04.2003
Vrsta sudjelovanja
Poster
Vrsta recenzije
Nije recenziran
Ključne riječi
vitamin D receptor; genotip; tip 1 dijabetes; genska prijemljivost; Dalmacija
(Vitamin D receptor; genotype; type 1 diabetes; genetic susceptibility; Dalmatia)
Sažetak
Cilj rada: ustanoviti značaj polimorfizma gena za receptor vitamina D (VDR) koji se povezuju s nastankom T1 dijabetesa (T1DM) u populaciji Dalmacije. Usporediti učestalost različitih alela polimorfnog markera gena VDR oboljelih i zdravih ispitanika. Metode: ispitivanu skupinu čine oboljeli od T1DM (134). Kontrolna skupina ispitanika (132) je bila usklađena po dobi i spolu. Genomska DNA iz leukocita periferne krvi izolira se pomoću Perfect gDNA kitova. Genotipovi za ispitivana mjesta restrikcijskog polimorfizma (BsmI, ApaI, TaqI, FokI) identificirali su se lančanom reakcijom polimeraze, slijedila je analiza polimorfizma dužine restrikcijskih fragmenata. Rezultati: izračunata je učestalost polimorfizma gena VDR (A/a, B/b, T/t, F/f) oboljelih od T1DM i ispitanika kontrolne skupine. Kombinirani BBAAttFf genotip bio je tri puta učestaliji od onih s T1DM donoseći veći rizik za nastup bolesti (p=0.05 s Jatezovom korekcijom, OR=3.44, 95% CI= 3.44, 95% CI=1.096-10.798). Genotip BbAaTtFf je uočen dva puta češće kod kontrolnih ispitanika (p=0.0033, OR=0.41, 95% CI 0.665-0.756). Zaključak: vitamin D i njegovi aktivni metaboliti potiču stvaranje i izlučivanje inzulina, djeluju imunosupresivno spriječavajući aktivaciju T limfocita, štite beta stanicu od oštećenja upalnim citokinima. VDR posreduje u biološkom djelovanju vitamina D usklađujući transkripcijska događanja unutar ciljnih stanica. Gen za receptor vitamina D sadrži više polimorfizama koji mijenjaju funkcionalnost vitamin D receptotra. Nekoliko je dokaza povezanosti vitamina D, VDR i T1DM. U beta stanicama različitih životinja je pokazan poremećaj sinteze i sekrecije inzulina. Nakon terapije s vitaminom D se funkcija beta stanica vratila u normalne okvire. Kod NOD miševa pokazano je da visoke doze vitamina D3 sprječavaju nastanak T1DM. Djeca koja primaju suplemente vitamina D kao profilaksu protiv nastanka rahitisa, imaju nižu incidenciju T1DM. Davanje vitamina D trudnicama snizuje incidenciju T1DM kod potomstva. Naša studija pokazuje vezu polimorfizma VDR gena i T1DM i u suglasju je s rezultatima drugih izdavača.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Temeljne medicinske znanosti
