Naslov
Vrednovanje i (ne)razumijevanje. Uloga likovne kritike u promicanju nove umjetnosti
(Evaluation and (mis) understanding. The role of art criticism in promoting new art practice)

Autori
Loinjak, Igor

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Umjetnost kao ideja. Konceptualne prakse u Hrvatskoj

Urednik/ci
Ramljak Purgar, Mirela

Izdavač
Centar za vizualne studije (CVS)

Grad
Zagreb

Godina
2021

Raspon stranica
422-447

ISBN
978-953-55420-6-3

Ključne riječi
nova umjetnička praksa, konceptualna umjetnost, kritika, sedamdesete
(new artistic practice, conceptual art, criticism, seventies)

Sažetak
Uobičajeno je da posao likovnog kritičara nastupa nakon što je umjetnik svoj posao već odradio. Kritičar, k tome, treba spremno prionuti analizi i valorizaciji nastalog materijala, a sve s ciljem da svojim tekstom opravda posredničku ulogu između umjetnika, djela i recipijenta. Da bi to mogao, kritičar se treba služiti adekvatnom metodologijom i terminologijom kako ne bi propustio istaknuti bitne elemente umjetničkog djela, a spomenuo možda one koji su tek usputno važni ili su posve nevažni za analizu i valorizaciju. U drugoj polovici šezdesetih godina prošlog stoljeća u jugoslavenskom je kontekstu dio umjetnika karakterom svojih djela doprinijeo otvaranju novih poglavlja umjetničke kritike i teorije, te ukazao na potrebu preispitivanja tradicionalnih definicija i metodologije koja se dotad koristila u kritičarskom diskursu. Uz tada već profilirane kritičare, poput Vere Horvat Pintarić, dio je kritičara mlađe generacije shvatio kako dotad u kritici korištena metodologija više nije adekvatna za ispravno razumijevanje novih pojava u umjetnosti. Otvorio se stoga novi relevantan prostor za kritičare koji su aktivnim praćenjem nastajućih umjetničkih dosega oblikovali i novu kulturnu platformu koja će biti osobito inspirativna kasnijim generacijama umjetnika, povjesničara umjetnosti i kritičara. Afirmativnim su se stavom prema novim umjetničkim pojavama osobito isticali tada već iskusniji Ješa Denegri i Želimir Koščević, ali i njihovi mlađi kolege, poput Nene Baljković, Ide Biard, Zvonka Makovića, Davora Matičevića, Marijana Susovskog, te nekolicine istomišljenika koji su pitanje umjetnosti i umjetničkog djela počeli promišljati u okrilju novih teorija i kritičarskih pristupa. Navedeni su autori svojim teorijskim stavovima, kritikama i osvrtima doprinosili širenju informacija o neoavangardnim strujanjima u okviru umjetničke prakse u zapadnim zemljama te njihovim odjecima u jugoslavenskoj sredini. Te prakse nazvane su Novom umjetničkom praksom, a obuhvaćaju niz neoavangardnih umjetničkih pojava u Hrvatskoj i čitavoj SFRJ. U kontekstu promišljanja o novoj umjetničkoj praksi utjecajne su bile ideje teoretičara kao što su Giulio Carlo Argan, Germano Celant, John Chandler, Joseph Kosut, Lucy Lippard, Catherine Millet i Sol LeWitt. Baveći se u prvom redu prožetošću neoavangardnih umjetničkih struja i likovne kritike koja je takvu umjetnost pratila i tumačila, u radu će se nastojati pokazati u kojem su odnosu bili hrvatski likovni kritičari prema aktualnoj situaciji izvan granica Jugoslavije, a referirat ću se i na reflekse tih promjena unutar hrvatske likovne scene, prvenstveno u kontekstu likovne kritike.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest umjetnosti

POVEZANOST RADA