Naslov
Između Ivana Zajca i Blagoja Berse - Zagrebačko operno kazalište na prijelomu stoljeća: opera "Maričon" Srećka Albinija
(Between Ivan Zajc and Blagoje Bersa - The Zagreb Opera Theatre at the Turn of the Century: The Opera "Maričon" by Srećko Albini)

Autori
Palić-Jelavić, Rozina

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Prvi svjetski rat (1914.-1918.) i glazba. Skladateljske strategije, izvedbene prakse i društveni utjecaji / The Great War (1914-1918) and Music. Compositional Strategies, Performing Practicies, and Social Impacts

Urednik/ci
Tuksar, Stanislav ; Jurić Janjik, Monika

Izdavač
Hrvatsko muzikološko društvo

Grad
Zagreb

Godina
2019

Raspon stranica
223-275

ISBN
978-953-6090-64-8

Ključne riječi
Srećko Albini, Maričon, hrvatska Opera, zagrebačko operno kazalište
(Srećko Albini, Maričon, Croatian Opera, Zagreb Opera Theatre)

Sažetak
Zagrebačko se operno kazalište krajem 19. stoljeća i na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće razvijalo i nastojanjima (pretežito operetnog) skladatelja i (kazališnog) dirigenta Srećka Albinija ; s jedne strane, taj se razvoj sagledava iz (1.) aspekta njegove institucionalne naravi kao staleško- organizacijske ustanove, a s druge se strane (2.) razmatraju autorovi skladateljski prinosi onodobnoj hrvatskoj operistici s obzirom na skladabeni izričaj pa tako i u pogledu unosa stanovitih nacionalnih obilježja / idioma (u tematici i/ili u tekstnoglazbenom tkivu). Djelujući od 1895. do 1902. u zagrebačkoj Operi kao dirigent (do njezina drugoga ukinuća), najprije za intendanture Stjepana Miletića (do 1898.), potom Ive pl. Hreljanovića (do 1902.), odnosno kratko vrijeme i za Adama Mandrovića (1902.), a od 1909. do 1919. i kao njezin ravnatelj (s kraćim prekidima), uz Zajčeva je (nova) operna djela te standardni repertoar europske (operne i operetne) tvorbe, Albini svojom jedinom operom "Maričon" pridonio inače skromnoj hrvatskoj opernoj produkciji toga doba. Kad je riječ o zagrebačkoj kazališnoj sceni, valja napomenuti da su zapravo - uz Zajčevu "Armidu" i "Primorku" - opere Franje Serafina Vilhara Kalskoga ("Smiljana") Vladimira (Vladoja) Berse ("Cvijeta" izvođena u Splitu ; "Andrija Čubranović") kao i Albinijevo djelo, jedine tada novonastale hrvatske opere. Stoga je do pojave Bersina ("Oganj") i Hatzeova opernoga djela ("Povratak") izvedenih na zagrebačkoj pozornici 1911., zapravo riječ o sporadičnome i malobrojnom opusu, u kojem su još bila zamjetna poneka Zajčeva operna djela (do njegove smrti i početka Prvoga svjetskoga rata: "Mali divljan" ; "Seoski plemić", "Oče naš", "Prvi grijeh"). No, premda je Albini svojim skladateljskim izričajem te sklonostima prema opereti očitovao srodnosti Zajčevoj skladateljskoj poetici, pa tako nije ostvario ni znatnijih pomaka u razvoju hrvatske glazbe što su ga naznačila europska strujanja na prijelazu stoljeća, ipak je, osim repertoarnih prinosa zagrebačkoj Operi djelima klasicističke i suvremene operne literature te poslije i praizvedabma opera hrvatskih autora, svojom operom "Maričon" u glazbenosadržajnoj motivici nastavio tragovima nacionalne komponente, koja se bila "prekinula" poslije Zajčeve nacionalnopovijesne operne trilogije. Promišljajući o njezinoj partituri s unosom modernije oblikovanoga nacionalnoga melodijskoga idioma, "Maričon" se može držati i poveznicom na putu stvaranja hrvatske (novo)nacionalne opere ili opere s elementima nacionalnog glazbenog idioma (u različitim njegovim pojavnostima), što je osobito bila zaživjela u hrvatskih (opernih) autora između dvaju svjetskih ratova.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Znanost o umjetnosti, Interdisciplinarne humanističke znanosti

Napomena
Kategorizacija: izvorni znanstveni rad

POVEZANOST RADA