Naslov
O nekim modalitetima apstraktnog vizualnog jezika u hrvatskom slikarstvu
(About some modalities of abstract visual language in Croatian painting)

Autori
Loinjak, Igor

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni

Izvornik
Fantom slobode: Simpozij Dosezi modernosti povodom izložbe Predsuvremena akcija - postmoderna reakcija / - Zagreb : Dubrovnik : Durieux : Art radionica Lazareti, 2021, 51-78

Skup
Dosezi modernosti

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 06.07.2021

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Recenziran

Ključne riječi
apstrakcija, vizualnost, slikarstvo, nova teorija slike
(abstraction, visuality, painting, new theory of image)

Sažetak
Pojavljivanje apstraktnog jezika u vizualnoj umjetnosti uglavnom se povezuje s turbulencijama koje su se javile unutar svijeta umjetnosti u drugoj polovici 19. i na početku 20. stoljeća. Kada se govori o odnosu između figurativne i apstraktne umjetnosti nužno je ukazati na njihova bitna svojstva, kao i na specifičnu logiku likovnoga jezika kojemu pripadaju. Regina – Nino Mion u pokušaju razumijevanja tematike apstraktnog slikarstva navodi tri moguća puta. Prvi predstavlja analizu sadržaja apstrahiranog iz figurativnog obrasca, drugi se odnosi na vizualizaciju duhovne tematike, dok u trećem navodi proizvoljni sadržaj djela. Brojni su teoretičari pokazali kako između figurativnoga i apstraktnog pristupa postoji faktor uzajamnosti budući da se apstrakcija ne može gledati kao zaseban i disparatan vizualni jezik izoliran od tradicije figuracije. Teoretičar Stefan Majetschak u analizi fenomena vidljivosti zapaža da slika nikada nije imitacija objektivnog predmeta, nego da ona kao fenomen likovnosti definira vidljivost. Ta je vidljivost utemeljena na pravilima koja nisu apriorno usađena u čovjekov pogled budući da se njega odgaja što nam govori da je konstrukcija čovjekova vidnog polja dinamična i sklona promjenama. Kleeova teza da umjetnost ne reproducira vidljivu stvarnost, nego da čini vidljivim ono što bi u protivnom ostalo nevidljivim čini srž razmatranja logike vizualne reprodukcije stvarnosti, premda sposobnost da se nešto učini vidljivim ovisi o povijesnom trenutku u kojem nastaje. U sklopu izlaganja analizirat će se prvi spomenuti segment koji Mion opisuje, a kao primjeri poslužit će imena iz korpusa hrvatskoga slikarstva 20. stoljeća poput Josipa Alebića, Ive Dulčića, Otona Glihe, Luke Kuševića, Zlatka Price, Frana Šimunovića i drugih u čijim je djelima apstraktni jezik duboko oslonjen na vidljivi svijet, ali istodobno oblikuje nove modele prema kojima se promatra vidljiva stvarnost.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest umjetnosti, Znanost o umjetnosti

POVEZANOST RADA