Naslov
Tradicijska lirika Blata i Vela Luke u kontekstu
(Traditional lyrics of Blato and Vela Luka in context)

Autori
Žanetić, Katarina

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Filozofski fakultet

Mjesto
Split

Datum
18.07

Godina
2012

Stranica
65

Mentor
Prof. dr. sc. Marko Dragić

Ključne riječi
Viteške igre, usmene lirske pjesme
(Knight games, oral lyric songs)

Sažetak
U ovom diplomskom radu obrađena je tradicijska lirika Blata i Vela Luke u kontekstu. Teško je bilo pronaći pripovjedača koji toliko dobro poznaje usmenu kulturu, ali zahvaljujući Jošku Bosniću, Izvoru Orebu i Milojki Žuveli prikupljeni su materijali koji su bili potrebni za nastanak ovog rada. Po svojim prirodnim osobinama i razvedenosti svoje obale s brojnim uvalama i otočićima, Korčula se ubraja među najprivlačnije otoke Sredozemlja. Najveća zanimljivost otoka su njegove starinske viteške igre: u gradu Korčuli moreška, u Blatu, Smokvici, Čari i Pupnatu kumpanjija i u Žrnovu moštra. Lirska pjesma je govorna tvorevina, ostvarena u bilo kojem jeziku, kojom čovjek izražava različita stanja i osjećaje. Do oblikovanja lirskog teksta došlo je postupno, i to u onome trenutku kad je neki narodni stvaralac oblikovao neke sadržaje koji su mogli biti zanimljivi i drugim ljudima. Govor lirske usmene pjesme je neposredan, kratak, okupljen oko različite predmetne stvarnosti. Tvorac pjesme je neki daroviti pojedinac iz naroda, nadaren za govorno oblikovanje. Da bi djelo bilo što prihvatljivije, stvaralac je pomno birao izraz. U Blatu postoji običaj pravljenja verasa ; to su kanconete u kojima se netko izrugiva, opjevava kakav važniji događaj. I Velolučani čuvaju narodnu pjesmu. Pjesma se mogla čuti na radu, na zabavi i na ribarenju. Najomiljenije pjesme govore o mladićima i djevojkama, njihovim vrlinama i manama i njihovim međusobnim udvaranjima. Ovaj rad je nastao kao poticaj za nastavakom istraživanja usmene književnosti otoka Korčule. Iako su se neki već okušali u tome još uvijek vlada velika nezainteresiranost za okupljanjem tog blaga. Danas mnogi zaboravljaju svoje korijene i porijeklo te tako dopuštaju da odumire kultura i povijest. Mnogi se otisnu u „nove sredine“ i tako zaborave odakle stvarno stižu. Običaji i jezik se brzo mijenjaju i zato bi ih trebalo očuvati. Nešto iznutra govori, točnije vrišti, da bi pamćenje o običajima i jeziku, koje smo usvojili u majčinom ili bakinom krilu, trebalo sačuvati na papiru makar iz sentimentalnih razloga.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA