Naslov
Utjecaj spola i postojanja arterijske hipertenzije na antropometrijske i bioimpedancijske rezultate pretilih ispitanika dnevne bolnice zavoda za endokrinologiju KBC-a Zagreb
(Influence of gender and the existence of arterial hypertension on anthropometric and bioimpedance results of obese subjects of the daily hospital of the Department of Endocrinology, University Hospital Center Zagreb)

Autori
Matovinović, Martina ; Pavić, Eva ; Šmuljić, Zrinka ; Jug, Juraj ; Matanić, Josipa ; Rahelić, Valentina ; Mesarić, Nikola ; Bival, Sandra ; Rabađija, Nada ; Baretić, Maja

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, pp prezentacija, znanstveni

Skup
5.hrvatski kongres o hipertenziji s međunarodnim sudjelovanjem

Mjesto i datum
Online, 25.11.2021. - 28.11.2021

Vrsta sudjelovanja
Poster

Vrsta recenzije
Recenziran

Ključne riječi
debljina ; arterijska hipertenzija ; antropometrija
(obesity ; arterial hypertension ; anthropometry)

Sažetak
Cilj: Utvrditi utjecaj spola i arterijske hipertenzije na antropometrijske rezultate pretilih ispitanika Dnevne bolnice zavoda za endokrinologiju KBC-a Zagreb. Metode. U ovo presječno istraživanje uključeno je 190 ispitanika s indeksom tjelesne mase višim od 30kg/m2. Bolesnici su proveli multidisciplinarni 5-dnevni program liječenja pretilosti u Dnevnoj bolnici Zavoda za endokrinologiju KBC-a Zagreb, a praćeni su kroz 12 mjeseci. Svim bolesnicima izmjerene su antropometrijske mjere: tjelesna masa, visina, opseg vrata i bioimpedancijske mjere: masa mišića, masa i udio masti pomoću vage Tanita. Za utvrđivanje razlika parametrijskih varijabli korišten je Studentov t-test pomoću programa Statistica v.10.0. Rezultati. Ukupno 160 ispitanika imalo je dovoljno podataka za statističku analizu (84, 2%). Ispitanici bez arterijske hipertenzije (N=71) su nakon 12 mjeseci statistički značajno manje ostali u praćenju od hipertenzivnih ispitanika (N=89) (28, 2% vs. 50, 6%, p<0, 01). Najmanje je ostalo muškaraca bez arterijske hipertenzije (18, 2%), dok je najviše ostalo žena s arterijskom hipertenzijom (55, 4%). Od ukupnog broja, u praćenju nakon godinu dana ostalo je 65 ispitanika (40, 6%). Muškarci su imali statistički značajno viši indeks tjelesne mase u odnosu na žene (47, 8 vs. 41, 5 kg/m2, p<0, 001), opseg struka (148, 3 vs. 119, 6 cm, p<0, 001), masu mišića (83, 8 vs. 54, 7kg, p<0, 001) te masu masti (66, 3 vs. 53, 4kg, p<0, 05). Udio masti bio je viši u žena (47, 8 vs. 42, 7%, p<0, 05). U devet mjeseci praćenja muškarci su u odnosu na žene izgubili gotovo dvostruko više udjela tjelesne mase (7, 1 vs 3, 9%, p<0, 01), masti (13, 5 vs 7, 1%, p<0, 01) te 10 puta više udjela početnog opsega struka (10, 7 vs. 1, 25%, p<0, 001). Primijećen je značajan porast mase mišića u muškaraca u odnosu na žene koje su gubile na masi mišića (2, 3 vs. -2, 7%, p<0, 001). Ispitanici s arterijskom hipertenzijom izgubili su jednaki postotak početne mišićne mase kao ispitanici bez arterijske hipertenzije (4, 2%), no kod njih je primijećen veći pad udjela masti (3, 8 vs. 1, 1%, p<0, 01) i manjeg pada mase mišića (-2, 0 vs. 4, 4%, p<0, 01). Zaključak. Iako je veći udio žena ostao u ispitivanju, pretili muškarci i ispitanici s arterijskom hipertenzijom postizali su bolje antropometrijske i bioimpedancijske rezultate od žena i ispitanika bez arterijske hipertenzije. Pretili ispitanici s hipertenzijom su bili motiviraniji za redovitim kontrolama i postizanjem većim gubitkom na tjelesnoj masi.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Interdisciplinarne prirodne znanosti, Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA