Pregled bibliografske jedinice broj: 1172374
Qui bene cantat bis orat. Uloga pjevača u ranokršćanskoj crkvenoj liturgiji
Qui bene cantat bis orat. Uloga pjevača u ranokršćanskoj crkvenoj liturgiji // Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 113 -2 (2020), 377-392 (domaća recenzija, članak, znanstveni)
CROSBI ID: 1172374 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Qui bene cantat bis orat. Uloga pjevača u
ranokršćanskoj crkvenoj liturgiji
(Qui bene cantat bis orat. The role of cantors in the
early Christian church liturgy)
Autori
Sanader, Mirjana
Izvornik
Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku (0350-8447) 113 -2
(2020);
377-392
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni
Ključne riječi
Salona, liturgijsko pjevanje, schola cantorum, ranokršćansko razdoblje
(Salona, liturgical music/singing, schola cantorum, early Christian period)
Sažetak
Kao i danas, i u prošlosti je muziciranje, sviranje i pjevanje bilo sastavni dio ljudske svakodnevice. Pjevalo se i sviralo u različitim prigodama, kako u onim privatnim tako i službenim, te, dakako, u religijskim (kultnim) obredima i svečanostima. Pjevalo se i sviralo na svim stranama svijeta, što izravno potvrđuju i suvremena istraživanja indigenih naroda. Posve je logično stoga da su i rani kršćani kao sastavni dio antičkoga svijeta, od samih svojih početaka, dakle od 1. stoljeća, uz molitve i čitanje svojih svetih tekstova, koji će kasnije ući u kanon Svetog pisma, u tu praliturgiju ugrađivali i pjevanje. O tome svjedoče literarni izvori, ali i poneke arheološke činjenice. Da je čin pjevanja u ranokršćanskoj liturgiji bio iznimno važan i na cijeni, neka ilustrira onaj glasoviti dictum iz našeg naslova koji se atribuira svetom Augustinu: Tko dobro pjeva, dvostruko moli. Danas se još ne zna dovoljno o ondašnjem načinu pjevanja, još manje o fundusu pjesama što su ih kršćani izvodili tijekom praliturgijskih kultnih obreda, ali neka ne ostane nezamijećeno da je u ovoj Augustinovoj izreci naglasak bio na dobrom pjevanju. Koliko je to bilo važno u konstituiranju pjevačke sastavnice kasnijeg razvoja kršćanske liturgije, pokazat će se dalje u ovom tekstu. Ipak, prvotni cilj našeg rada jest fiksirati dosadašnje rezultate i saznanja o ulozi pjevanja u ranokršćanskim obredima, dakle u prvim desetljećima razvoja i širenja kršćanstva te, posebno u tom kontekstu, provjeriti eventualne arheološke potvrde i o djelovanju pjevača u ranokršćanskoj salonitanskoj Crkvi.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Arheologija
POVEZANOST RADA
Projekti:
IP-2018-01-4934 - Razumijevanje rimskih granica: primjer istočnog Jadrana (AdriaRom) (Sanader, Mirjana, HRZZ - 2018-01) ( CroRIS)
Ustanove:
Filozofski fakultet, Zagreb
Profili:
Mirjana Sanader
(autor)
