Pregled bibliografske jedinice broj: 117051
Prapovijesno naselje u vrtačama - Otišić, Vlake
Prapovijesno naselje u vrtačama - Otišić, Vlake // Histria Antiqua
Pula: Međunarodni istraživački centar za arheologiju Brijuni-Medulin Sveučilišta u Zagrebu, 2002. (predavanje, međunarodna recenzija, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni)
CROSBI ID: 117051 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Prapovijesno naselje u vrtačama - Otišić, Vlake
(Prehistoric settlement in carst-valleys - Otišić, Vlake)
Autori
Kostić, Marija
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni
Izvornik
Histria Antiqua
/ - Pula : Međunarodni istraživački centar za arheologiju Brijuni-Medulin Sveučilišta u Zagrebu, 2002
Skup
"Naselja i naseljavanje od prapovijesti do srednjeg vijeka"
Mjesto i datum
Pula, Hrvatska, 26.11.2002. - 30.11.2002
Vrsta sudjelovanja
Predavanje
Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija
Ključne riječi
vrtače; naselje; cetinska kultura
(carst-valleys; settlement; Cetina culture)
Sažetak
1984. godine na području sela Otišić u blizini Sinja izvršeno je istraživanje vrtače I u Rosića ogradi u kojoj su nađeni prapovijesni ostaci iz vremena kasnog eneolitika i ranog brončanog doba, a u više vrtača u okolici nađeni su istovrsni primjerci keramike što je navelo na pretpostavku o postojanju prapovijesnog naselja smještenog u nekoliko vrtača. Pošto je istražena tek jedna vrtača, zaključci koji se mogu donijeti su ograničeni, a svode se na sljedeće: Prvo. Prema veličini vrtača može se zaključiti da pojedine vrtače nisu mogle funkcionirati samostalno. Drugo. Budući da se radi o tankom sloju jasno je da su bile nastanjene kraće vrijeme , a arheološki nalazi pokazuju da se radi o istovremenom naseljavanju vrtača. Treće. Budući da je jedna vrtača premali prostor za organiziranje života prapovijesne zajednice, a sve vrtače su čvrsto kronološki povezane, možemo zaključiti da se ovdje radi o posebnoj vrsti prapovijesnog naselja sastavljenog od više vrtača. Dakle, radi se o naselju razbijenog tipa kojeg tvore pojedine nastambe (ili više njih) smještene u većem broju vrtača. Njihov međusobni prostorni raspored određuje i komunalnu organizaciju čitave aglomeracije. Razloge odabiru ovakvog mjesta za osnivanje treba tražiti u vremenu njihova nastanka i promjenama koje su se dogodile u to vrijeme. Jedna od važnijih je i prevaga stočarstva u odnosu na zemljoradnju, a takvom načinu privrede upravo i udgovara ovakav tip naselja, kao i ovo područje koje i jest pogodno jedino za stočarstvo, odnosno uzgoj koza i ovaca. Činjenica da se naselja ovog tipa javljaju na matičnom području cetinske kulture i to u doba njenog nastajanja upućuju na vezu ovog tipa naselja sa nosiocima cetinske kulture pa se dosad poznatim pećinskim i gradinskim naseljima cetinske kulture mogu pribrojiti i naselja u vrtačama. Potvrdu da se ovdje ne radi o izoliranom slučaju dalo je rekognosciranje sinjske općine kada je u vrtačama kod sela Biska kod Trilja pronađena slična keramika, te otkriće još jedne vrtače (Mihovilovića ograda kod Klisa) s istovrsnim materijalom 1988. prilikom istraživanja na cesti Solin (Bilice) &#8211 ; Klis (Grlo). Kao još jedan vid prapovijesnog naseljavanja vrtača valja spomenuti pećine unutar vrtača. Primjeri takvih pećina su Škarin samograd kod Drniša, te Poleguša kod Dubrovnika. Zaključno možemo reći da je na prostoru dalmatinske unutrašnjosti, ali i dubrovačkog zaleđa pogodnost vrtača za stanovanje uočena vrlo rano u prapovijesti, već u neolitiku, i to na način da su iskorištavane kombinacije pećina u vrtačama, dok se u nešto kasnijem razdoblju kraja eneolitika i početka brončanog doba naseljavanje vrtača pojavljuje kao speifikum prostora Dalmatinske zagore (i nositelja cetinske kulture?).
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Arheologija
