Naslov
Geomorfološke osnove naseljavanja jadranskog područja u neolitiku
(Geomorphologic basis of the Adriatic area settlement in Neolithic)

Autori
Marijanović, Brunislav

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni

Izvornik
Histria Antiqua / - Pula : Međunarodni istraživački centar za arheologiju Brijuni-Medulin Sveučilišta u Zagrebu, 2003, 107-120

Skup
"Naselja i naseljavanje od prapovijesti do srednjeg vijeka"

Mjesto i datum
Pula, Hrvatska, 26.11.2002. - 30.11.2002

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
neolitik; naseljavanje; istočna jadranska obala
(Neolithic; settling; eastern Adriatic coast)

Sažetak
Predstavljena na skupnoj karti, neovisno o užim vremenskim odsjecima, neolitička naselja istočnog jadranskog područja pokazuju prilično značajnu naseljenosti ovoga prostora tijekom toga razdoblja, te stvaraju dojam o relativno ujednačenoj disperziji naselja na čitavom prostoru. Međutim, pažljivija analiza pokazuje nešto drukčije realnosti. S druge strane, premda tijekom čitavog neolitika čini homogenu prostorno-kulturnu cjelinu s jednakim slijedom kulturnih entiteta od njegova ranog do završnoga stupnja, neolitik pojedinih dijelova ovoga područja ipak karakteriziraju značajnije razlike u čitavom nizu pojedinosti. Te se razlike mogu definirati na sljedeći način: Prvo. U disperziji neolitičkih nalazišta duž jadranske obale nema ravnomjernosti, nego se tri osnovne cjeline: 1) obalno području Istre i dio kvarnerskih otoka ; 2) sjeverna Dalmaciji, odnosno na zadarski i šibenski prostor ; 3) veći dijelu srednjojadranskih i pojedinim južnojadranskim otocima, od Hvara do Lastova. Te tri cjeline međusobno su razdvojene gotovo posve praznim prostorima, u kojima su neolitička naselja izuzetna pojava. Prvu takvu prazninu čini kvarnerski i podvelebitski prostor, a drugu čini splitsko-trogirsko područje s otokom Bračem. Drugo. U prvoj prostornoj cjelini nalazišta su relativno ravnomjerno raspoređena na otocima, kontinentalnoj obalnoj zoni, pa i prema središnjem dijelu poluotoka ; u drugoj uopće nema otočnih naselja, dok u trećoj dominiraju otočna naselja. Treće. U te tri prostorne cjeline postoje značajne razlike u njihovim vrstama. U prvoj cjelini zastupljena su i pećinska naselja i naselja na otvorenom, u drugoj dominiraju naselja na otvorenom, dok su u trećoj cjelini zastupljena isključivo naselja pećinskog tipa. Četvrto. Stanovite razlike postoje i u privredi. Neolitičko stanovništvo sjeverne (istarsko-kvarnerske) i južne (otočne) skupine naselja svoju je privredu temeljilo primarno na stočarstvu, lovu i ribolovu, dok je u zajednicama središnje (zadarsko-šibenske) skupine naselja uz te oblike privrede vrlo značajnu ulogu imala i zemljoradnja. Peto. Sva nalazišta u južnoj skupini pripadaju dugotrajnim ili dugotrajnijim naseljima s više uzastopnih slojeva, kakva postoje i u sjevernoj skupini, za razliku od središnje u kojoj su naselja u pravilu jednoslojna i znatno kratkotrajnija. I šesto. Premda je kroz sve vremenske odsjeke neolitika jadransko područje kulturno jedinstveno, u kulturnim izrazima pojedinih dijelova postoje i očigledne razlike, koje seiskazuju u ukrasnim sustavima. Ovakvo razdvajanje prostorno razdvajanje neolitičkih posljedica je specifičnosti u geofizičkim svojstvima istočnog Jadrana, na kojemu se prema geografskim kriterijima izdvajaju pojedine zone koje svojim prirodnim uvjetima odgovaraju potrebama neolitičkih zajednica. To su istarski poluotok i dio kvarnerskih otoka, sjeverna Dalmacija, te veći dio srednjojadranskih i pojedini južnojadranski otoci. Praznine između njih posve se poklapaju s geografskim odlikama prostora, koji ne pruža dovoljno mogućnosti za razvoj zajednica s produktivnom privredom neolitičkog tipa. Neolitičke zajednice su područje istočnog Jadrana naseljavale upravo u skladu s njegovim prostornim i prirodnim mogućnostima.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Arheologija

POVEZANOST RADA