Naslov
Afirmiranje žene u djelima Adele Milčinović i Jagode Truhelke
(Affirmation of women in the works of Adela Milčinović and Jagoda Truhelka)

Autori
Mimica, Jelena

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad

Fakultet
Filozofski fakultet

Mjesto
Split

Datum
29.11

Godina
2010

Stranica
51

Mentor
Prof. dr. sc. Marko Dragić

Ključne riječi
Žensko pismo, žena budućnosti
(A woman's letter, a woman of the future)

Sažetak
Životom i djelom Jagode Truhelke i Adele Milčinović završilo je jedno poglavlje u hrvatskoj književnosti: nestale su idealizirane i demonizirane žene koje su dotadašnji autori jedino opisivali. Tu promjenu u književnosti i životu Hrvatske započela je mlada učiteljica Marija Jambrišak kada je 1871. godine na Prvoj općoj hrvatskoj učiteljskoj skupštini po prvi puta u Hrvatskoj tražila jednake uvjete rada i jednaku plaću za žene. Tada su se hrvatske učiteljice udružile i zajedno uspjele stvoriti bolju budućnost za hrvatsku ženu. Sav se taj društveni angažman odrazio i u književnosti. Već je Josip Kozarac u svom djelu opisao sasvim novu ženu, ženu iz života, a ne iz mašte. Takva je žene opisivala i Jagoda Truhelka, žene poput nje same, jake, neovisne, a i onda kada se doimaju slabe čine to za neki viši cilj. Jagoda Truhelka, prije svega, bila je vrsni pedagog i učiteljica. Kritički je označavala prenaglašavanje obrazovanja na štetu odgoja, a zalagala se i za samoodgoj uz pomoć dobre lektire. I njen je književni opus dobra lektira za mlade djevojke premda ona kaže: Zovu me književnicom a da se ja u duši nikada nisam takvom pravo ni osjetila. Ipak smo kroz njen književni rad upoznali mnoge ženske likove, među njima Zdenku i Vojaču. Na prvi pogled, doimaju se kao suprotnost jedna drugoj, ali obje su jake i spremne žrtvovati same sebe i svoj život, jedna jer ne pristaje na loš brak, a druga zbog boljitka svog naroda. Adela Milčinović svoju je borbu za ženska prava vodila i izvan Hrvatske. Kao tajnica Narodnog ženskog saveza svoj doprinos za žensko pravo glasa dala je i u Rimu (1923.), borila se protiv trgovine bijelim robljem u Grazu (1924.) Kao književnica ponudila je skroman opus gdje se najviše ističe drama u tri čina Bez sreće, gdje je vjerno i vješto opisala život slavonskog sela. U svom djelu nije uspjela usrećiti nijednu ženu, iako je pokušala. Pokušala ih je prikazati neovisnima, netipičnima, a stvorila je žene koje žive u svijetu mašte, koje odbijaju prosce jer nisu po mjeri njihova savršena ideala, koje nekad čeznu za majčinstvom, a neka ih zbog vlastite nesretne naravi majčinstvo plaši i unesrećuje. Tek je malo osvjetlala obraz ženi u članku Žena budućnosti, gdje analizira ženske likove u književnim djelima i njihov odjek kod čitateljica i primjećuje da se žena, pod utjecajem strane književnosti (Ibsen) i stranih pokreta (feminizam) emancipira. Ponekad ta emancipirana nova žena može krenuti u drugu krajnost i izgubiti sve ono što je čini ženom, ne bi li se što više izjednačila s muškarcem. Adela Milčinović koristeći riječi Rousseaua tada opominje i zaključuje: Žena više vrijedi kao žena, a manje kao muškarac.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA