Naslov
Usmeno-književna baština u sinkronijskim zapisima s Korčule
(Oral-literary heritage in synchronic records from Korčula)

Autori
Žanetić, Katarina

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, preddiplomski

Fakultet
Filozofski fakultet

Mjesto
Split

Datum
30.09

Godina
2010

Stranica
44

Mentor
Prof. dr. sc. Marko Dragić

Ključne riječi
usmene lirske pjesme, poslovice, legende
(oral lyrical songs, proverbs, legends)

Sažetak
U ovom završnom radu obrađena je usmena književnost otoka Korčule. Teško je bilo pronaći pripovjedača koji toliko dobro poznaje usmenu kulturu otoka i na rubu odustajanja pojavile su se osobe koje su pomogle u prikupljanju potrebnih materijala. Zahvaljujući glavnom kazivaču, Izvoru Orebu, i njegovoj ljubavi prema otoku prikupljeni su materijali koji su bili potrebni. Najveća zanimljivost otoka su njegove starinske viteške igre: u gradu Korčuli moreška, u Blatu, Smokvici, Čari i Pupnatu kumpanjija i u Žrnovu moštra. Lirska pjesma je govorna tvorevina, ostvarena u bilo kojem jeziku, kojom čovjek izražava različita stanja i osjećaje. U Blatu postoji običaj pravljenja verasa ; to su kanconete u kojima se netko izrugiva, opjevava kakav važniji događaj. I Velolučani čuvaju narodnu pjesmu. Pjesma se mogla čuti na radu, na zabavi i na ribarenju. Najomiljenije pjesme govore o mladićima i djevojkama, njihovim vrlinama i manama. Poslovica i sve formulacije koje su bliske poslovičnom izričaju uglavnom znače da je lijepo, sretno, uspješno sročena opća istina temeljena na iskustvu. To je najbrojnija i najviše rabljena vrsta usmene književnosti. Kad god se upotrebljavaju govoru daju težinu i potvrdu. Romance u pisanoj književnosti imaju epske elemente, a usmene romance ih vrlo rijetko imaju. Kao i u velikoj većini tvorevina hrvatske usmene poezije i u korčulanskoj se romanci, Romanca o djevojci koju je mladić izbavio iz mora misleći da će je obljubiti, mješaju ikavski i ijekavski oblici naizmjenice, zatim i u njoj ima i čisto lokalnih izričaja, što je također osobina naše usmene poezije. Humor prati život Blaćana od kolijevke do groba. Razlog tome je u psihičkim osobinama, a i nešto je u tome što je od svih Korčulana njih u prošlosti nevolja najnemilosrdnije pogađala, pa je obrtanje teške situacije na šalu bio najefikasniji lijek. Blaćani su, kao i ostali Korčulani, vjerovali u uroke i nadnaravna bića. Postojala su i brojna vjerovanja vezana uz razne običaje životnog i godišnjeg ciklusa. Ovaj rad je nastao kao poticaj za nastavakom istraživanja usmene književnosti otoka Korčule. Iako su se neki već okušali u tome još uvijek vlada velika nezainteresiranost za okupljanjem tog blaga. Danas mnogi zaboravljaju svoje korijene i porijeklo te tako dopuštaju da odumire kultura i povijest. Mnogi se otisnu u „nove sredine“ i tako zaborave odakle stvarno stižu.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA