Pregled bibliografske jedinice broj: 1169237
Amiodaron i tiroidna disfunkcija
Amiodaron i tiroidna disfunkcija, 2018., diplomski rad, diplomski, Zagreb
CROSBI ID: 1169237 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Amiodaron i tiroidna disfunkcija
(Amiodarone and thyroid dysfunction)
Autori
Medić, Filip
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski
Mjesto
Zagreb
Datum
13.07
Godina
2018
Stranica
37
Mentor
Bakula Miro
Ključne riječi
amiodaron, tiroidna disfunkcija, amiodaronom inducirana hipotireoza, amiodaronom inducirana tireotoksikoza
(amiodarone, thyroid dysfunction, amiodarone induced hypothyroidism, amiodarone induced thyrotoxicosis)
Sažetak
Štitna žlijezda zauzima ključno mjesto u održavanju homeostaze cijeloga organizma. Temeljni hormon koji luči je tiroksin (T4), a učinak se dominantno ostvaruje nakon intracelularne konverzije T4 u aktivniji oblik, trijodtironin (T3), koji pokazuje veći afinitet za receptorski kompleks te time modificira gensku ekspresiju ciljnih stanica. Amiodaron je jedan od najčešće korištenih antiaritmika i upotrebljava se u liječenju širokog spektra aritmija, najčešće tahiaritmija. U svom sastavu sadrži veliki udio joda, što je, uz intrinzični učinak lijeka, temelj utjecaja na tiroidnu funkciju. Smatra se kako 15- 20% bolesnika liječenih amiodaronom razvija neki oblik tiroidne disfunkcije. Amiodaron može biti uzrokom razvoja amiodaronom inducirane hipotireoze - AIH (eng. amiodarone induced hypothyroidism) ili tireotoksikoze – AIT (eng. amiodarone induced thyrotoxicosis). AIT se češće razvija u područjima sa smanjenim, dok se AIH razvija u područjima s dovoljnim unosom joda. Tip 1 AIT češći je u bolesnika s podležećom tiroidnom patologijom, najčešće nodoznom strumom ili latentnom Gravesovom (Basedowljevom) bolešću, dok se tip 2 najčešće razvija u prethodno zdravoj štitnjači. AIH je znatno češća u bolesnika s otprije poznatim Hashimotovim tiroiditisom. Opisani su i miješani oblici bolesti. Bolesnike liječene amiodaronom potrebno je redovito pratiti, laboratorijski i klinički, kako bi se pravovremeno otkrila bilo kakva odstupanja u tiroidnoj funkciji. Temelj liječenja AIH-a je nadomjesna terapija levotiroksinom. Često u tim slučajevima nije potrebno izostavljati amiodaron iz terapije. AIT tipa 1 liječi se tireostaticima kao i ostale tireotoksikoze. Ukoliko je to moguće, preporuča se prekinuti podležeća amiodaronska terapija. Nasuprot AIT tipa 1, čiji je temeljni patofiziološki supstrat povećana sinteza i otpuštanje tiroidnih hormona, u AIT tipu 2 osnova je destruktivni tiroiditis uzrokovan amiodaronom, dezetilamiodaronom (DEA) kao njegovim glavnim metabolitom i povećanim unosom joda. Osnova liječenja tog tipa bolesti je glukokortikoidna terapija.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti