Naslov
Promjene u strukturi gena i izraženosti proteina DVL-1, DVL-2, DVL-3 te transkripcijskih faktora TCF-1 i LEF-1 u astrocitnim tumorima mozga
(Changes in gene structure and protein expression of DVL-1, DVL-2, DVL-3 and transcription factors TCF-1 and LEF-1 in astrocytic brain tumors)

Autori
Kafka, Anja

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Medicinski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
04.10

Godina
2017

Stranica
138

Mentor
Pećina-Šlaus, Nives

Ključne riječi
signalni put Wnt, astrocitni tumori mozga, obitelj Disheveled, transkripcijski faktori TCF/LEF
(Wnt signaling pathway, astrocytic brain tumors, Disheveled family, transcription factors TCF/LEF)

Sažetak
Astrocitomi su najčešći primarni tumori središnjeg živčanog sustava. Prema klasifikaciji WHO u astrocitnim tumorima postoje 4 gradusa/stupnja malignosti, ovisno o njihovoj histologiji, molekularnim karakteristikama i prognozi, gdje je gradus IV (glioblastom) najsmrtonosniji i još uvijek bez učinkovite terapije. Cilj disertacije bio je istražiti promjene gena i proteina obitelji Dishevelled i čimbenika transkripcije TCF1 i LEF1, molekularnih komponenti signalnog puta Wnt, u astrocitnim tumorima mozga i usporediti rezultate s kliničkim parametrima. Četiri odabrana mikrosatelitna biljega za gene DVL1 (D1S468 i D1S243), DVL2 (D17S960) i DVL3 (D3S1262) pokazala su određen broj uzoraka s MSI i LOH, genskim promjenama koje doprinose stanju nestabilnosti genoma tumorskih stanica. Najveći postotak MSI (53.8%) imali su difuzni astrocitomi analizirani biljegom D1S468 (p=0.008), dok je LOH bio najzastupljeniji kod glioblastoma (31.2%) ispitanih biljegom D3S1262 (p=0.007). Rezultati dobiveni na ukupnom uzorku upućuju da je pojavnost mikrosatelitne nestabilnosti konstantno prisutna kroz graduse s tim da je nešto češća u nižim gradusima te može biti uzrok nastanka astrocitoma, dok su velike delecije značajnije pridružene najvišem gradusu i imaju ulogu u progresiji. Razina izraženosti proteina DVL1, DVL2 i DVL3 nije pokazala statistički značajnu korelaciju s genskim promjenama, no opažene su statistički značajne razlike u broju stanica s određenom izraženošću pojedinog proteina između gradusa. Međusobnom bivarijantnom korelacijom svih analiziranih proteina dobivena je statistički značajna pozitivna korelacija između proteina DVL3 i TCF1 (p=0.020), DVL3 i LEF1 (p=0.006), TCF1 i LEF1 (p=0.021), dok su DVL1 i DVL3 bili negativno korelirani (p=0.002). DVL1 je bio negativno koreliran (p<0.001) s gradusom astrocitoma za razliku od DVL3 (p<0.001), TCF1 (p=0.008) i LEF1 (p<0.001) koji su pokazali pozitivnu koreliraciju sa stupnjem malignosti sugerirajući uključenost ovih proteina u malignu progresiju. Dobiveni rezultati doprinose boljem razumijevanju molekularnog profila astrocitnih tumora mozga te bi mogli poslužiti kao molekularni biljezi progresije.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Temeljne medicinske znanosti

POVEZANOST RADA