Pregled bibliografske jedinice broj: 1165278
Prikaz slučaja leiomiosarkoma glave s pregledom literature
Prikaz slučaja leiomiosarkoma glave s pregledom literature // Medica Jadertina, 50 (2020), 1; 71-75 (recenziran, članak, stručni)
CROSBI ID: 1165278 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Prikaz slučaja leiomiosarkoma glave s pregledom
literature
(Primary leiomyosarcoma of the scalp: a case report
and literature review)
Autori
Orihovac, Željko ; Blivajs, Igor ; Lorencin, Mia
Izvornik
Medica Jadertina (0351-0093) 50
(2020), 1;
71-75
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, stručni
Ključne riječi
leiomiosarkom ; glava i vrat ; operativno liječenje
(leiomyosarcoma ; head and neck ; surgical therapy)
Sažetak
Sarkomi mekoga tkiva relativno su rijetki zloćudni tumori koji mogu nastati u bilo kojoj anatomskoj regiji. U regiji glave i vrata leiomiosarkom je najrjeđi tip sarkoma i čini svega 1-4% sarkoma mekih tkiva, te je zbog toga često kasno dijagnosticiran. Najčešća lokalizacija na glavi i vratu je usna šupljina (22%), zatim sinonazalno (19%), a tek potom na koži (17%). Liječenje treba započeti detaljnim kliničkim pregledom, uz kompjuteriziranu tomografiju ili magnetsku rezonancu. Konačna dijagnoza može se postaviti tek nakon detaljne patohistološke analize. Liječenje diktiraju stadij, lokalizacija i veličina tumora, te dob bolesnika. Primarna terapija je kirurško liječenje. Preporučena je široka ekscizija s rubovima od 3 do 5 centimetara, te dubinom koja uključuje potkožno tkivo i fasciju. U ovom radu prikazujemo slučaj bolesnika kojeg smo liječili u našoj ustanovi zbog velike tumorske mase na koži vlasišta zatiljne regije. Nakon opsežne ekscizije postavili smo dijagnozu leiomiosarkoma. Bolesniku smo, unatoč primarnoj eksciziji s adekvatno širokim rubovima, nakon dvije godine dijagnosticirali lokalni recidiv s tumorskim satelitima u okolnom tkivu. Sarkomi glave i vrata pokazuju lošije ishode preživljavanja u usporedbi sa sarkomima ektremiteta, a meta-analize pokazuju da je petogodišnje preživljenje do 57%. Pravovremeno postavljanje dijagnoze ovoga rijetkog tumora, primarno kirurško liječenje i multidisciplinarni pristup, uz češću upotrebu adjuvantnog zračenja, kod nemogućnosti postizanja adekvatnih resekcijskih rubova, trebalo bi voditi do uspješnijeg liječenja i duljeg preživljavanja ovakvih bolesnika.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti
POVEZANOST RADA
Ustanove:
Medicinski fakultet, Zagreb,
Klinička bolnica "Dubrava"
Citiraj ovu publikaciju:
Časopis indeksira:
- Scopus