Pregled bibliografske jedinice broj: 116445
Epidemiološke značajke Mediteranske pjegave groznice na širem splitskom području
Epidemiološke značajke Mediteranske pjegave groznice na širem splitskom području, 2002., doktorska disertacija, Medicinski fakultet, Zagreb
CROSBI ID: 116445 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Epidemiološke značajke Mediteranske pjegave groznice na širem splitskom području
(Epidemiologic features of Mediterranean spotted fever in the area of Split)
Autori
Klišmanić, Zorana
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija
Fakultet
Medicinski fakultet
Mjesto
Zagreb
Datum
26.07
Godina
2002
Stranica
79
Mentor
Punda-Polić, Volga
Ključne riječi
epidemiologija; Rickettsia conorii; Mediteranska pjegava groznica; Split; Hrvatska
(Epidemiology; Rickettsia conorii; Mediterranean spotted fever; Split; Croatia)
Sažetak
Mediteranska pjegava groznica (MPG) je rikecioza, koju uzrokuje Rickettsia conorii, a proširena je u mnogim zemljama umjerenog klimatskog pojasa. U ljeto 1982. godine na području Kaštela i Splita bila je registrirana i prvi puta na ovom području etiološki dokazana manja epidemija MPG. Nalaz je ukazivao na moguće postojanje prirodnog žarišta MPG na ovom području i bio poticaj za provođenje šireg ispitivanja kako bi se dokazalo postojanje endemskog žarišta ove rikecije. Serumi 1207 zdravih stanovnika Splitske regije u dobi od 1-89 godina pretraženi su reakcijom neizravne imunofluorescencije s antigenom R. conorii. Među ispitanicima su 473 (39, 3%) bila muškog i 735 (60, 3%) ženskog spola. Srednja životna dob za muške bila je 42, 7 &plusmn ; 20, 1 (raspon od 1 do 86 godina), a za žene 43, 6 &plusmn ; 20, 8 (raspon od 5 do 89 godina). Protutijela za R. conorii su dokazana u 528 (43, 7%) pretraženih seruma. Nije dokazana značajna razlika u učestalosti protutijela u odnosu na spol ispitanika. Učestalost protutijela raste s dobi ispitanika. Ispitanici su bili žitelji grada, prigradskih ili seoskih naselja. Najveća učestalost osoba s protutijelima za R. conorii dokazana je u osoba koje žive u seoskom području (52, 1%), a zatim u ispitanika koji borave u prigradskim naseljima (48, 2%), a najmanja (30, 2%) u onih iz grada. Dokazano je da su ispitanici iz prigradskih naselja značajno češće bili seropozitivni nego oni iz grada (c2=36, 2 ; p=0, 000). Značenje životinja u održavanju prirodnog lanca prijenosa rikecija dokazano je nalazom protutijela u serumima 62, 4% testiranih pasa i u 10, 9% domaćih životinja (ovce, koze, krave). S tim u svezi je dokazana i statistički značajno veća prokuženost i viši titar protutijela za R. conorii u serumima ispitanika koji su imali dodir sa životinjama nego kod onih koji taj dodir nisu imali (c2=40, 9 ; p=0, 000). S domaćih životinja i vegetacije sakupljeno je 577 krpelja. Identificarene vrste su bile Haemaphysalis punctata, Haemaphysalis sulcata, Hyalomma marginatum, Dermacentor marginatus, Rhipicephalus spp. i Ixodes ricinus. Upotrebom početnica za amplifikaciju DNK metodom lančane reakcije polimeraze (PCR) pretraženo je 199 nenahranjenih jedinki krpelja a dokazivana su 3 rikecijska gena za: 17-kDa protein, glt A (citrat sintaza- CS) i rompA (veliki protein vanjske membrane rikecija iz skupine pjegavih groznica). U 15 odnosno 7, 5% pretraženih krpelja (vrste H. marginatum, D. marginatus, Rhipicephalus spp.) su dokazani geni rikecija iz skupine pjegavih groznica. Pretraženi krpelji vrsta H. punctata, H. sulcata i Ixodes ricinus su bili negativni na rikecije. Uvidom u arhivu Odjela za zarazne bolesti KB Split ustanovljeno je da su u razdoblju od 1982. do 1999. godine od MPG liječena 63 bolesnika.Bolest je pokazivala izraziti sezonski karakter pa se je u 87, 3% bolesnika javila u ljetnim mjesecima od srpnja do rujna. Primarna lezija &#8220 ; tache noire&#8221 ; , koja nastaje na mjestu uboda krpelja, bila je registriran kod 63, 5% liječenih. Osobe muškog spola su značajno češće oboljevale od onih ženskog spola (omjer 1, 86:1 ; c2=6, 35 ; p=0, 0001). Najviše bolesnika je bilo u dobi 0-9 godina (28, 5%), sa stopom pobola 50, 8 na 100.000 stanovnika te životne dobi, a najmanje u dobnoj skupini 30-39 godina (3, 3%) sa stopom pobola 4, 6 na 100.000 stanovnika te životne dobi.. Najviše liječenih je bilo iz prigradskog područja (61, 9%) sa stopom pobola od 66, 3 na 100.000 stanovnika ispitivanog područja. U radu se raspravlja o značenju dobivenih nalaza, koji su potvrdili postojanje aktivnog prirodnog žarišta rikecija pjegavih groznica na području Splita i okolice.
Izvorni jezik
Hrvatski, engleski
Znanstvena područja
Javno zdravstvo i zdravstvena zaštita