Naslov
Četiri godine prisilnog rada i 10 godina gubitka nacionalne časti zbog poziva generala Bobana na rakiju
(Four Years of the hard labour and 10 years of the national dishonour because invitation general Boban on the brandy)

Autori
Tomas, Srećko ;

Izvornik
Susreti (2303-5072) XV (2021); 170-195

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Četiri godine prisilnog rada i 10 godina gubitka nacionalne časti zbog poziva generala Bobana na rakiju
(Four Years of the hard labour and 10 years of the national dishonour because invitation general Boban on the brandy)

Sažetak
Čitatelj će se vjerojatno zapitati otkud ovakav naslov? On proizlazi iz jedne nevjerojatne presude iz 1945. u Varaždinu. Tako je presuđen tadašnji sudac okružnog suda u Varaždinu, koji je ujedno od veljače 1945. bio član stegovnog suda I. stupnja pri velikoj župi Zagorje. Bio je to Drinovčanin Blaž Tomas (1895. – 1975.). U obrazloženju presude istaknuto je da je tako presuđen, jer je u mjesecu travnju 1944., kada je general Boban došao u Varaždin s istim razgovarao ispred suda, kao i s časnikom Mrakom, te njih dvojicu pozvao k sebi u stan i ponudio ih rakijom. Možda se pitate kako sam došao do ovih podataka. I to je zanimljivo. Naime, dan nakon veličanstvene proslave 150 godina od obnove Župe sv. Mihovila Drinovci, koja je bila 1. kolovoza 2021., sjedio sam s prijateljima u Kavani A B Šimić, koja se nalazi u rodnoj kući nenadmašnog hrvatskog pjesnika Antuna Branka Šimića u središtu Drinovaca. Rekapitulirali smo dojmove s proslave od prethodnog dana i s ponosom smo zaključili da je proslava protekla u izuzetnoj atmosferi, vrlo dostojanstveno, od svečane mise, domjenka na školskom igralištu iza mise, pa do veličanstvenog koncerta Marka Perkovića Tomsona, održanog na stadionu „Boljava“, tog istog dana navečer počevši od 9:00 sati, pred velikim brojem gledatelja. U organizaciju i pripomoć uključio se veliki broj Drinovčana, pa i onih koji žive izvan Drinovaca, a osobito je bila milina gledati kako su zdušno pomagali mladi Drinovčani. Ipak, svi su željeli istaknuti osobu neiscrpne energije i velikih organizacijskih sposobnosti, drinovačkog župnika fra Josipa Mioča. No, moj istraživački duh želio je doći do još nekih spoznaja iz prošlosti Drinovaca i Drinovčana. Imao sam neka saznanja iz života Blaža Tomasa, na primjer da je završio isusovačku gimnaziju u Travniku, tri godine bogoslovije u Sarajevu, te da je bio prvi Drinovčanin sudac. U članku (poglavlju) pod naslovom „Don Ilija Tomas (1901. – 1942.)“, objavljenim 2005. u knjizi Svjedoci vjere i rodoljublja, don Željko Majić, prema svjedočanstvu Blaževe nećakinje Janje, kaže: „Drugi Perin sin i don Ilijin brat, Blaž, pošao je u sjemenište, no nije izdržao. Završio je pravni fakultet, dobio namještenje u Varaždinu, oženio se s Rumunjkom i imao samo jednoga sina. Kada je došla komunistička vlast, i njega je zatvorila, jer je, navodno, primio Rafaela Bobana na ručak. To mi nije bilo dovoljno i zapitao sam rođaka Tihomira (Tiju) Majića Žurića, može li me povezati s nekim od potomaka iz obitelji u kojoj je potekao Blaž Tomas. Ubrzo je došao Danijel Tomas (1975.), praunuk od Blaževa brata Nikole, koji je rođen one iste godine kada je Blaž umro. Objasnio sam mu da bih želio barem neku fotografiju od pokojnog Blaža, bilo pojedinačnu ili skupnu i razmijenili smo brojeve telefona. U roku par dana Danijel mi je poslao broj telefona od Blaževe unuke Tanje Tomas Jukić, koja je vrlo brzo poslala dvije fotografije od njenog „dide Blaža“. U razgovoru s njom molio sam da mi, ako ima, pošalje još nekih podataka o svom djedu i njihovoj cijeloj obitelji. Nakon par dana dobio sam skenirane presude koje su vezane za Blaža Tomasa, a bile su neposredno nakon Drugog svjetskog rata pa sve do 1956. Osim toga dobio sam skeniran i in memoriam pod naslovom „Eduard Tomas, dipl. ing. šumarstva (1926-2008)“, iz Šumarskog lista, god. 132., br. 7-8, Zagreb, (2008.), str. 388., za kojeg do tada uopće nisam čuo kao ni da je Blažev sin. Ovdje treba dodati da je Blažev mlađi brat don Ilija Tomas 1942. od strane četnika-partizana na zvjerki način likvidiran, kao župnik župe Klepci, te da je njihov nećak don Vladislav Tomas (1921. – 2017.) krajem 1944. u Drinovcima od novih partizanskih vlasti bio lažno optužen za organizaciju ubojstva jednog partizanskog kurira i bilo je odlučeno da ga se likvidira. Uspio je to saznati neposredno nakon te odluke i odmah je pobjegao preko Sarajeva u Zagreb i tako je spasio život. No, od tada pa do demokratskih promjena 1990. imao je velikih problema s komunističkim vlastima u obnašanju svoje svećeničke službe, jer kontinuirano je 45 godina praćen od OZN-e, UDB-e i drugih jugoslavenskih službi, koje su mu stalno pravile razne poteškoće u obavljanju njegove svećeničke službe. Ovime sve ovo poprima dodatnu dimenziju i ovi ljudi kao članovi jedne drinovačke ugledne obitelji zavrjeđuju da se nešto više kaže o njihovom velikom doprinosu uljudbi, domoljublju i vjeri u Hrvata. Zahvalan sam susretljivosti mog rođaka, a osobito Danijela Tomas i Tanje Tomas Jukić, jer bez njihovog doprinosa ne bi bilo ni ovog članka.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest, Interdisciplinarne humanističke znanosti

POVEZANOST RADA