Naslov
Slavonska udruga hercegovaca intenzivirala svoj rad
(The Slavonian society hercegovinien intensified one's work)

Autori
Tomas, Srećko'

Izvornik
Susreti (2303-5072) XII (2018); 190-202

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, ostalo

Ključne riječi
Slavonska udruga hercegovaca intenzivirala svoj rad
(The Slavonian society hercegovinien intensified one's work)

Sažetak
Za Hrvate se često kaže da su tipičan iseljenički narod jer su ih na iseljavanje prisiljavali razni osvajači, počevši od osmanskih, preko raznih diktatura i nedemokratskih društvenih uređenja, pa do ekonomskih razloga, no ponajviše su tomu pogodovali razlozi nemogućnosti dovršenja nacionalne emancipacije uspostavom samostalne nacionalne države. N isu se Hrvati iseljavali samo iz krajeva gdje su bili u manjini, već često i iz Zapadne Hercegovine za koju je dr. don Ivan Tomas ustvrdio da je to čisto katolički hrvatski kraj i najhrvatskiji dio našega narodnoga područja. Iz tog kraja se odlazilo, ali i ostajalo pa često se znalo reći da je „Hercegovina cili svit naselila, a sebe nije raselila“, jer su se u njoj rađala djece onako kako je to od Boga bilo dano. U nekim povijesnim razdobljima trebalo je spašavati i goli život od gladi i umiranja. Tako je bilo tijekom Prvoga svjetskog rata, a osobito početkom 1917. i 1918., kada je zbog izrazite suše zavladala posvemašnja glad među Hrvatimai ostalim stanovnicima Hercegovine. Tada su franjevci, na čelu s fra Didakom Buntićem, krenuli u akciju spašavanja naroda od gladi. Procjenjuje se da tada preseljenjem u bogate i plodne prekosavske krajeve Slavonije, Baranje i Srijema na dohranu, spašeno od gladi oko 17000 djece. Premda se većina djece po prestanku velikih suša u Hercegovini i Dalmaciji vratilo svojim kućama, ipak ih je dobar dio ostao živjeti u tim za njih novim krajevima. Što su tada djeca proživljavala izvanredno je oslikao fra Ante Marić u svom romanu Plaču li jeleni?, pričajući priču iz perspektive maloga sedmogodišnjega Marka koji je morao biti otrgnut iz majčinog krila da bi preživio. Može se zaključiti da je ta dječja kolonizacija otvorila put unutarhrvatskim migracijama i stalnoj kolonizaciji žilavog hrvatskog elementa, osobito iz Hercegovine i Dalmacije, u bogatu Slavoniju. To je dovodilo do demografskog obogaćenja hrvatskim elementom krajeva u koje su useljavali, ali je dovodilo i do demografskog osiromašenja krajeva iz kojih su Hrvati odseljavali. Trajala je ta kolonizacija i nakon Drugoga svjetskog rata pa gotovo do kraja XX. stoljeća. Tako u sadašnja vremena u Slavoniji, Baranji i Srijemu ima veliki broj Hrvata iz Hercegovine, što prve, druge, treće, pa i četvrte generacije. Stoga ne čudi da su ti ljudi osnivali ili osnivaju udruge zavičajnog karaktera. Jedna od njih Slavonska udruga Hercegovaca - SUH-a, osnovana je 19. veljače 2001. u Osijeku. Registracija je obavljena 5. ožujka 2001., čime je dobila pravnu osobnost za neometano djelovanje. Kao osobe za zastupanje SUH-a upisani su: Stanko Mikulić, kao predsjednik ; Željko Vranješ, kao dopredsjednik i Tihomir Čuljak, kao tajnik (slika 1.). Članovi Izvršnog odbora bili su: Stanko Mikulić ; Željko Vranješ, Tihomir Čuljak, Srećko Tomas, Marinko Miloš, Andrija Međugorac, Ante Raspudić, Jerko Arambašić i Gojko Kvesić. Od tada je SUH radio nekad s više, nekad s manje uspjeha, a svoj rad je intenzivirao od skupštine održane 19 lipnja 2018. Tada je izabrano novo rukovodstvo: za predsjednika prof. dr. sc. Srećko Tomas, za zamjenika predsjednika Marinko Miloš, a za glavnoga tajnika Hrvoje Šutalo. Izabran je i Izvršni i Nadzorni odbor, te Sud časti.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest, Interdisciplinarne humanističke znanosti

POVEZANOST RADA