Naslov
40 godina Ružičkinih dana. Vukovar 1978. – 2018.
(40 years Ružička days. Vukovar 1978. - 2018.)

Autori
Tomas, Srećko

Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Autorske knjige, monografija, znanstvena

Izdavač
Hrvatsko društvo kemijskih inženjera i tehnologa (HDKI) ; Prehrambeno tehnološki fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku ; Gradski muzej Vukovar

Grad
Zagreb : Osijek : Vukovar

Godina
2018

Stranica
646

ISBN
978-953-6894-64-2

Ključne riječi
Ružičkini dani ; Vukovar
(Ružička days ; Vukovar)

Sažetak
UVOD Pojedini narodi ili narodne skupine pokazuju svoju veličinu i činjenicom odaju li zaslužena priznanja i počasti velikanima iz svoje povijesti. Brojni su velikani duha i općenito čovječanske uljudbe postojali i među Hrvatima i svi oni zavrjeđuju da ih se s poštovanjem sjećamo i da mlađe generacije uputimo na njihova postignuća, vrijednost i značenje. U članku „Božji čovjek za svako razdoblje (o 75. godišnjici rođenja Ivana Merza)“, dr. don Ivan Tomas (Drinovci, BiH, 29. rujna 1911. – Rim, 27. kolovoza 1992.) napisao je: „Mi Hrvati kao da smo u ocjeni svojih kreposnika i umnika osuđeni na pretjeranost: ili ih ne priznajemo, što je kod nas općenitija pojava, ili ponekada uveličavamo njihove odlike i zasluge, … Poznato je, da mi Hrvati nerado pišemo i čitamo životopise svojih velikih ljudi.“ Vukovarci su pokazali da znaju cijeniti svoje uspješne i zaslužne ljude još za vrijeme njihova života. Tako su 1927. proglasili dr. Nikolu Andrića (Vukovar, 5. prosinca 1867. – Zagreb, 7. travnja 1942.) prvim počasnim građaninom grada Vukovara. Isto tako su, 28. veljače 1940., drugim počasnim građaninom grada Vukovara proglasili prvog Hrvata nobelovca Leopolda (Lavoslava) Ružičku (Vukovar, 13. rujna 1887. – Zürich, 27. rujna 1976.). O nobelovcu Ružički, kao jednom od najvećih hrvatskih i svjetskih umnika, nije pretjerano govoriti i češće i puno više nego što se govori i piše, osvjetljujući njegov život i djelo s različitih strana. Dr. Stjepan Lacković (1913. – 2007.) svjedoči, kako je poznati američki biskup Fulton John Sheen (1895. – 1979.), kod otvorenja srednje škole „Archbishop Stepinac High School“ (izgradio ju je američki Kardinal Francis Joseph Spellman (1889. – 1967.), još za živa Stepinca, dapače odmah poslije jugoslavenske nepravedne osude nad hrvatskim Metropolitom ) u White Plains, New York, govoreći o tada još zatočenom Stepincu, rekao značajne riječi, da tu slavimo ne samo duhovnog vođu Hrvatske nego i nadahnuće svega slobodnog svijeta. Preuzetno bi bilo izreći za prvog hrvatskog nobelovca iste takve riječi, ali se sa velikom sigurnošću može reći da je on bio i ostao izvor nadahnuća za brojne hrvatske i svjetske znanstvenike, ali i brojne mlade ljude u sustavu obrazovanja, kao i sve ljude koji djeluju na drugim poljima ljudske djelatnosti, a teže dostizanju vrhunskih rezultata. Upravo je po Ružički, znanstveno-stručni skup koji se od 1978. održava u Vukovaru, dobio ime Ružičkini dani. Taj skup se održava i nadalje, više-manje redovito svake dvije godine, te se ove 2018. napunilo 40 godina od početka njegovog održavanja. Nasilan prekid održavanja Ružičkinih dana u Vukovaru nastupio je s agresivnim ratom na Hrvatsku 1991. i okupiranjem Vukovara i cijelog Hrvatskog podunavlja. A prije te agresije 1991. Vukovar je bio sjedište općine s 29 naselja s preko 84.000 stanovnika od čega je bilo 43 % Hrvata, 37 % Srba, 7 % Jugoslavena, a ostalo su sačinjavali pripadnici 20-tak nacionalnih manjina. Tada je u vukovarskoj općini bilo registrirano 250 poduzeća, među kojima su najistaknutiji bili Kombinat „Borovo“, „Vuteks“ i „Vupik“. Osim toga Vukovar je bio kulturno- prosvjetno i zdravstveno središte vukovarskog područja. Bio je prepoznatljiv po svojoj baroknoj jezgri što mu je davalo poseban ugođaj. Najpoznatiji spomenik kulture je dvorac Eltz, a imao je i zavičajni muzej, Zbirku Bauer, Spomen- muzej Ružička i druge. No, već 1990., nakon višestranačkih izbora u Hrvatskoj, po razrađenom programu Velike Srbije tzv. JNA naoružava ekstremistički dio Srba u Hrvatskoj, pa tako i na vukovarskom području. Srbi na ulazima u naselja u kojima su činili većinu postavili su barikade. U pokušaju uklanjanja takvih barikada i uspostavljanja reda i mira u Borovu Selu, jakoj četničkoj utvrdi, 2. svibnja 1991. ubijeno je 12 hrvatskih redarstvenika, a u kolovozu iste te godine Vukovar je opkoljen ogromnom vojnom silom sačinjenom od pripadnika tzv. JNA i četničkih postrojbi s izrazito brojnom i sofisticiranom ratnom tehnikom. Vukovar je branilo nekoliko stotina pripadnika Zbora narodne garde i policije, te oko 1.000 dobrovoljaca, sa skromnim naoružanjem. Skoro puna tri mjeseca Vukovar je bio izložen zračnim i artiljerijskim napadima. Na grad je palo stotine tisuća projektila. Branitelji su ogromnom motiviranošću i nadljudskim naporima uspijevali odbijati pješadijske napade, a civilni i sanitetski život se odvijao u podrumima. No, daleko nadmoćniji neprijatelj je 18. studenog 1991. okupirao Vukovar. Veliki broj branitelja i civila je poginuo ili bio ranjen. Nakon toga je više stotina civila i ranjenika odvedeno iz vukovarske bolnice i mučeno ili ubijeno. Preko 5000 osoba odvedeno je u razne logore u Srbiji, a više tisuća Vukovaraca je tada (1993.) živjelo izvan Vukovara, nad kojim je načinjen urbicid. Iz totalno razrušenog grada okupator je sve pljačkao, pa je između ostalog opljačkano preko 35.000 muzejskih predmeta bibliotečne zbirke rariteta i arhivske građe Gradskog muzeja Vukovar, Zbirka Bauer s 1.357 predmeta, fond stalnog postava Spomen-muzeja nobelovca Lavoslava Ružičke, crkveni inventar, knjižnica i arhiv franjevačkog samostana i crkve sv. Filipa i Jakova i Gospe Fatimske. Sve su muzejske zgrade bile razrušene, kao i Ružičkina rodna kuća, kojoj nije pomogla ni propisna oznaka zaštićenog spomenika. Vlado Horvat i B. Šulc su podsjetili da je Srbija s opljačkanim kulturnim blagom iz Vukovara priredila 1992. u Parizu sramotnu izložbu pod naslovom „Vukovar 1991. godine genocid nad kulturnom baštinom srpskog naroda“. Nakon brojnih protesta ta je izložba ipak zatvorena. Autori su zaključili: „Republika Hrvatska ulaže ogromne napore da okupirane hrvatske krajeve vrati u krilo domovine. U okviru tih nastojanja u Vukovaru će biti obnovljen i "Muzej Ružička", kao sastavni dio aktivnosti uvažene manifestacije "Ružičkini dani".“ Vukovar i cijeli okupirani dio istoka Hrvatske vraćeni su mirnom reintegracijom 15. siječnja 1998. u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske, ali, nažalost, ni do danas nije obnovljen Spomen- muzej L. Ružički u Vukovaru, što je velika šteta, bez obzira što su brojni originalni eksponati u ratu uništeni. Brojni Vukovarci imaju zasluge u osmišljavanju i održavanju Ružičkinih dana u Vukovaru te su u tome dali i daju svoj značajan doprinos, što će se naglasiti u ovoj knjizi. Najprije će se nešto reći o Ružički, kao čovjeku koji je rođen u Vukovaru, koji je od siročeta prošao impozantan životni put, sve do postanka sveučilišnim profesorom u Zürichu u Švicarskoj i dobitka Nobelove nagrade za kemiju 1939. Nobelova nagrada je već više od stotinu godina najprestižnija nagrada koju dobivaju najzaslužniji znanstvenici, promatrajući cijeli svijet, za postignuća na svom polju djelatnosti.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kemija, Kemijsko inženjerstvo, Povijest

POVEZANOST RADA