Naslov
Priče koje osjećamo – Višeosjetilno pripovijedanje u nastavi s učenicima s teškoćama u razvoju
(The stories we feel – Multisensory storytelling in teaching students with disabilities)

Autori
Marković, Vanja ; Bogojević, Hrvoje ; Radolović, Lea

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, ostalo

Izvornik
Knjiga sažetaka 2. Međunarodne umjetničke i znanstvene konferencije Osobe s invaliditetom u umjetnosti, znanosti, odgoju i obrazovanju / Sabljar, Mirna ; Ileš, Tatjana ; Keža, Dunja - Osijek : Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku ; Akademija za umjetnost i kulturu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, 2021, 116-116

ISBN
987-953-8181-41-2

Skup
2. međunarodna umjetnička i znanstvena konferencija Osobe s invaliditetom u umjetnosti, znanosti, odgoju i obrazovanju

Mjesto i datum
Osijek, Hrvatska, 02.12.2021. - 03.12.2021

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Recenziran

Ključne riječi
višeosjetilno pripovijedanje, inovativne i inkluzivne prakse, učenici s teškoćama u razvoju, uključenost
(multisensory storytelling, innovative and inclusive practices, pupils with disabilities, involvement)

Sažetak
Priča i pripovijedanje oduvijek su bili sastavni i esencijalni dio odgoja i obrazovanja. Pripovijedanje uobičajeno predstavlja naraciju priče kroz verbalni prijenos informacija, dok je višeosjetilno pripovijedanje strategija poučavanja koja sjedinjuje pripovijedanje i multimodalnost te na taj način povezuje priču s više osjetilnih unosa. Upravo je multimodalnost ta koja omogućuje uključivanje učenika s teškoćama u razvoju u pripovijedanje. Klasično pripovijedanje pretpostavlja s jedne strane pripovjedača, dok su s druge strane (osjetilno) pasivni slušatelji. Višeosjetilno pripovijedanje, s druge strane, sjedinjuje više osjeta te slušatelji-sudionici na više razina spoznaju priču. Ovakvo pripovijedanje uvelike olakšava razumijevanje priče učenicima/djeci s teškoćama u razvoju i omogućuje veću uključenost u sadržaje. Imajući u vidu teškoće ovih učenika u područjima komunikacije, čitanja i pisanja, pozornosti, mišljenja i zaključivanja te senzorne integracije, da navedemo samo neke, ključno je stvoriti inovativna i pedagoški efikasna rješenja koja će ih motivirati i pružiti im potporu u učenju. U radu se prikazuje primjer dobre prakse Škole za odgoj i obrazovanje- Pula koja je uvela višeosjetilno pripovijedanje kao inovativnu praksu početkom pandemije COVID19, i to iz nastavne i edukacijsko-rehabilitacijske prakse učitelja, edukacijskog rehabilitatora i logopeda. Uključenost učenika u nastavne sadržaje kroz ovakav umjetnički i holistički pristup pomogla je učenicima stvoriti cjelovito višeosjetilno iskustvo, za koje su često zakinuti. Mogućnosti višeosjetilnog pripovijedanja mogu nam dati smjernice kako poboljšati inovativne i inkluzivne prakse, te ponuditi određene alate pomoću kojih možemo pridonijeti razvoju i uključenosti učenika s teškoćama u razvoju u odgoj i obrazovanje i kulturno-umjetničke sadržaje.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pedagogija, Edukacijsko-rehabilitacijske znanosti, Logopedija

POVEZANOST RADA