Naslov
Zbrinjavanje dišnog puta u kardiopulmonalnoj reanimaciji
(Airway management in cardiopulmonary resuscitation)

Autori
Tunjić Pejak Darinka, Nesek Adam Višnja, Jurić Ivan, Stepić Anika, Srzić Ivana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni

Izvornik
3. Hrvatski kongres o zbrinjavanju dišnog puta s međunarodnim sudjelovanjem „Dišni put u hitnim stanjima“ / - , 2018, 1-3

Skup
3. Hrvatski kongres o zbrinjavanju dišnog puta s međunarodnim sudjelovanjem „Dišni put u hitnim stanjima“

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 28.09.2018. - 29.09.2018

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Podatak o recenziji nije dostupan

Ključne riječi
dišni put, kardiopulmonalna reanimacija, endotrahealna intubacija
(airway, cardiopulmonary resuscitation, endotracheal intubation)

Sažetak
Uvod. Zbrinjavanje dišnog puta u tijeku kardiopulmonalne reanimacije (KPR) nalazi se na raskrižju, još uvijek nije poznata najoptimalnija tehnika. Trenutačno prema smjernicama, KPR se započinje ranom prekordijalnom masažom bez prekida, svi drugi postupci ovise o tome da li se radi o izvanbolničkim ili bolničkim uvjetima. Najvažniji čimbenik zbrinjavanja dišnog puta tijekom KPR je dostava kisika uz minimalne prekide prekordijalne masaže. Postoje raznovrsni pristupi u zbrinjavanju dišnoga puta tijekom KPR, od osnovnih do naprednih tehnika. Cilj rada je utvrditi da li zbrinjavanje dišnog puta utječe na preživljenje bolesnika nakon KPR. Ispitanici i metode. Provedena je šestogodišnja retrospektivna studija koja je uključivala bolesnike zaprimljene u Hitnu internističku ambulantu Centra za hitnu medicinu KB Sveti Duh zbog srčanog zastoja kod kojih je primijenjena KPR. Podaci su analizirani dijelom iz baze podataka informatičkog bolničkog sustava a dijelom iz medicinske dokumentacije bolesnika. Rezultati. Tijekom studije identificirali smo 246 bolesnika koji su doživjeli srčani zastoj i kod kojih je primijenjena KPR. U 124 bolesnika postignut je spontani povratak cirkulacije, preživljenje do otpusta iz bolnice zabilježeno je u 40 bolesnika, 28 muškaraca i 12 žena. U 27 bolesnika dišni put je zbrinut u bolnici endotrahealnom intubacijom, u 3 bolesnika zbrinut je od strane izvanbolničke hitne medicinske službe postavljanjem laringealne maske i 1 bolesnika endotrahealnom intubacijom. Najveći broj preživjelih bolesnika imao je zbrinut dišni put postavljanjem endotrahealnog tubusa u bolnici, no nije utvrđena značajna razlika u preživljenju s obzirom na način zbrinjavanja. Rasprava. Optimalne metode zbrinjavanja dišnog puta tijekom KPR nema. Većina podataka o tome dolazi iz opservacijskih studija. Provedena analiza na više od pola milijuna bolesnika koji su doživjeli izvanbolnički srčani zastoj pokazala je da ventilacija maskom sa samoširećim balonom rezultira boljim preživljavanjem s povoljnijim neurološkim ishodom u odnosu na napredne mjere zbrinjavanja dišnog puta. Međutim, istraživanja o usporedbi supraglotičkih pomagala i endotrahealne intubacije su pokazala da zbrinjavanje dišnog puta endotrahealnom intubacijom u izvanbolničkom srčanom zastoju može imati bolje rezultate od primjene supraglotičkih pomagala. Nedavno je objavljena randomizirana klinička studija koja je analizirala ishod ventilacije maskom sa samoširećim balonom i endotrahealne intubacije u izvanbolničkim KPR , te nije utvrđena razlika u preživljenju s povoljnim neurološkim ishodom između ove dvije metode. Kada je u pitanju bolnički srčani zastoj tu je endotrahealna intubacija „zlatni standard" u zbrinjavanju dišnog puta. Zaključak. Izbor najbolje tehnike zbrinjavanja dišnog puta i ventilacije ovisit će o vještinama i iskustvu onoga tko provodi KPR. Budući da većina dosadašnjih spoznaja o tehnikama zbrinjavanja dišnog puta u KPR dolazi iz opservacijskih studija potrebno je provesti pravilno dizajnirane, prospektivne, randomizirane studije kako bi se utvrdio najbolji način zbrinjavanja dišnog puta.

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA