Naslov
Je li jezik urođen?
(Is language innate?)

Autori
Palmović, Marijan

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, neobjavljeni rad, znanstveni

Skup
Dani mozga

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 10.03.2003. - 16.03.2003

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
urođenost; usvajanje jezika
(innteness; language acquisition)

Sažetak
Želimo li govoriti o vezi lingvistike i teme skupa "Stoljeće uma", nemamo mnogo izbora. Kognitivna revolucija - ukratko, spoznaja da se ljudski um ne može svesti na skup podražaja i reakcija, tj. da se o ljudskim vjerovanjima, namjerama ili željama ne može govoriti samo na bihaveoristički način - zahvatila je i lingvistiku i to baš u onom dijelu koji se bavi ranim jezičnim usvajanjem. Chomsky je pokazao kako činjenicu da dijete do, otprilike, treće godine života bez poduke ovlada gramatikom nekog jezika ne može objasniti neki mehanizam koji bi ovisio isključivo o vanjskim podražajima i koji bi se temeljio samo na indukciji (pri tome se obično ističe npr. nepostojanje tzv. negativnog svjedočanstva, tj. činjenice da negramatičke rečenice, s kojima se dijete susreće, nisu nikako označene pa dijete ne može znati da ih mora isključiti kad stvara pravila). Izloženost jezičnim podatcima ne bi bila dovoljna ne posjeduje li dijete neki urođeni mehanizam - Chomsky ga naziva LAD - Language Acquisition Device - koji sadržava načela univerzalne gramatike koja ograničavaju broj mogućih gramatičkih pravila do kojih bi dijete moglo doći induktivno, na temelju jezičnog materijala kojem je izloženo. Pred gramatički opis to postavlja nove uvjete: prvo, gramatička pravila moraju se definirati tako da se na neki način može dokazati da ih se može naučiti (learnability theories) i, drugo, prema Chomskyju, lingvistička teorija ne treba težiti samo deskriptivnoj, nego i eksplanatornoj adekvaciji, tj. lingvistička teorija mora odgovarati nekoj psihološkoj realnosti govornika. Ona mora objasniti činjenicu da je izvorni govornik nekog jezika u stanju razlikovati gramatičke od negramatičkih rečenica, a da ne mora nužno znati gramatiku. Drugim riječima, lingvistička teorija mora objasniti naše jezične intuicije. Za ovako postavljen program valja naći neku empirijsku potkrijepu. Iz literature znamo da je nju najlakše naći u dječjem jeziku i to tako da pokušamo naći situaciju u kojoj možemo razlikovati vodi li se dijete u tumačenju značenja rečenice jezičnim pravilom ili svojim znanjem o svijetu. Dakle, potrebno je naći prikladne dvoznačne rečenice, ali takve da ih dijete shvaća dvoznačnim samo ako se u njihovom tumačenju ne koristi jezičnim pravilom, nego ih tumači služeći se svojim "općim kognitivnim aparatom", dok jezično pravilo, ako je usvojeno, ne dopušta višeznačnost. Međutim, kontrarevolucija ne miruje. Napredak računarske tehnike omogućio je stvaranje velikih jezičnih korpusa koji čine objektivno provjerljiv predmet istraživanja (u svakom slučaju bolji od pozivanja na intuiciju). Korpusi, posebno korpusi dječjeg jezika omogućuju istraživanja spontanog govora, a ne samo govora koji istraživač zabilježi u eksperimentalnoj situaciji. Podvrgnu li se tvrdnje generativista provjeri na tako prikupljenom jezičnom materijalu, otkrivaju se mnogi nedostatci. Zbog toga se razvijaju novi modeli jezičnog usvajanja, modeli koji su metodološki i sadržajno konzistentni s rezultatima i dosezima korpusne lingvistike, na primjer, model koji jezično usvajanje objašnjava samoorganizacijom jezičnog sadržaja, a ne urođenošću jezičnog "modula".

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Demografija, Filologija

POVEZANOST RADA