Pregled bibliografske jedinice broj: 1158525
Ispitivanje primjenjivosti različitih sustava veznih posrednika u fiksnoj protetici
Ispitivanje primjenjivosti različitih sustava veznih posrednika u fiksnoj protetici, 1996., doktorska disertacija, Stomatološki fakultet, Zagreb
CROSBI ID: 1158525 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Ispitivanje primjenjivosti različitih sustava veznih
posrednika u fiksnoj protetici
(Investigation of the applicability of different
bonding systems in fixed prosthodontics)
Autori
Vojvodić Denis
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija
Fakultet
Stomatološki fakultet
Mjesto
Zagreb
Datum
18.07
Godina
1996
Stranica
133
Mentor
Predanić-Gašparac Hanzi ; Indof, Janez
Ključne riječi
stomatološka protetika, rubna pukotina, vezna čvrstoća, vezni posrednici
(prosthodontics, marginal gap, bond strength, bonding agents)
Sažetak
Već odavno je poznat problem nastanka granične pukotine između polimerne i metalne podloge, kao posljedice polimerizacijske kontrakcije, različitih koeficijenata termičkog rastezanja i upijanja tekućine. Stoga postoji realna mogućnost ulaska bakterija i ostataka hrane u područje granične pukotine što estetski i higijenski diskreditira protetski rad, a ujedno oslabljuje vezu fasete s podlogom i često dovodi do loma i odvajanja fasete. Kako bi se izbjegao nastanak granične pukotine i eliminirale sve njene negativne posljedice, dentalna industrija je razvila čitav niz različitih veznih posrednika. U ovoj disertaciji ispitivana su četiri sustava veznih posrednika (Silicoater, Kevloc, OVS i AD) različitih po načinu rada i koncepciji veze, uporabljeni na Ag-Pd (Auropal SE) i Co-Cr (Basil S) leguri, a testirani na smična opterečenja: 24 sata nakon polimerizacije uzoraka, nakon četiri tjedna pohranjivanja u vodi temperature 37oC i nakon postupka cikličkih promjena temperature vodenog miljea, tzv. termocikliranja. Svrha ove disertacije bila je istražiti vezne vrijednosti ispitivanih veznih posrednika, mikroskopski pregledati lomne površine uzoraka i presjeke veznih slojeva uzoraka. Kako polimerni dijelovi uzoraka nisu električno vodljivi to elektronska mikroskopija ne daje uvijek zadovoljavajuće rezultate. Stoga je u ovom istraživanju uporabljen svjetlosni mikroskop Olympus BH2-UMA uz podršku kompjutorskog analizatora slike Leco L2001. Na temelju dobivenih rezultata može se zaključiti da uporabljeni vezni sustavi (osim AD sustava) onemogućuju razvoj granične pukotine, no vrijednosti čvrstoće veze međusobno se statistički značajno razlikuju. Stalne vezne vrijednosti, bez obzira na postupke umjetnog ostarivanja, postigao je jedino OVS vezni postupak. Najnoviji vezni postupak - Kevloc, ostvario je osobito visoke vezne vrijednosti 24 sata nakon polimerizacije, no te vezne vrijednosti značajno su pale nakon pohranjivanja uzoraka u vodi i termocikliranja. lstu raspodjelu rezultata pokazao je i Silicoater postupak. Vrijednosti ostuarene AD veznim sustavom statistički nisu bile značajno bolje od dosadašnjeg načina rada. Na kraju valja dodati da je u ovom istraživanju analizator slike pružio veliku pomoć, pa ga stoga valja preporučiti kao standardnu opremu za buduća istraživanja u području dentalnih materijala.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Strojarstvo, Dentalna medicina
POVEZANOST RADA
Ustanove:
Stomatološki fakultet, Zagreb