Naslov
PRIMJENA DUGODJELUJUĆIH ANTIPSIHOTIKA (DEPOA) U LIJEČENJU BOLESNIKA SA SHIZOFRENIJOM - INTERVENCIJA MEDICINSKE SESTRE
(USE OF LONG-ACTING INJECTABLE ANTIPSYCHOTICS (DEPOT) IN THE TREATMENT OF PATIENTS WITH SCHIZOPHRENIA – NURSE INTERVENTION)

Autori
Repovečki, Senka ; Bektić Hodžić, Jasminka

Izvornik
Pharmaca : hrvatski časopis za farmakoterapiju (0031-6857) Suppl. 2 (2019); 115-122

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, stručni

Ključne riječi
antipsihotik ; depot ; dugodjelujući ; primjena lijeka ; sestrinske intervencije ; shizofrenija
(long-acting injectable antipsychotics (depot), schizophrenia, nursing interventions, drug administration)

Sažetak
Psihofarmakološka terapija se smatra nezaobilaznom u liječenju osoba oboljelih od shizofrenije i drugih poremećaja sa psihozom. Poznato je da je nesuradljivost u uzimanju lijekova povezana s povećanim rizikom ponovne pojave bolesti, hospitalizacije i suicidalnim pokušajima. Posljedice nesuradljivosti dovode do negativnih socijalnih i ekonomskih posljedica za bolesnika, članove obitelji, službe za mentalno zdravlje i za društvo u cjelini. Procjenjuje se da najmanje 40- 60% oboljelih ne prihvaćaju terapiju ili je ne uzimaju kako je propisana. Dugodjelujući injekcijski (depot) antipsihotici razvijaju se s ciljem povećanja adherentnosti i oporavka oboljelih od shizofrenije. No, i upotreba depot antipsihotika kod bolesnika izaziva nelagodu zbog neupućenosti o lijeku, straha od igle ili se pak javlja spoznaja bolesnika o „teškoj bolesti“ jer redovito dolazi na aplikaciju lijeka. Primjena depot antipsihotika koji može izazvati post- injekcijski delirijum/sedacijski sindrom, utjecala je na razvoj novog koncepta liječenja u Hrvatskoj, koncepta intermitentnog liječenja, oblika liječenja između bolničkog i vanbolničkog. Sama primjena lijeka je zavisna intervencija, koju ordinira liječnik, a samostalno provodi medicinska sestra. S obzirom na činjenicu da medicinska sestra u odnosu na ostale članove tima najviše vremena provodi uz bolesnika, važno je da održava terapijski odnos s bolesnikom. Terapijski odnos se pokazao najboljim prediktorom suradljivosti, slijede uvid i vjerovanja o bolesti i liječenju, a tek zatim faktori poput nuspojave lijeka. Mnogi bolesnici nisu informirani o svojoj bolesti i liječenju tako da npr. mnogi ne znaju zašto uzimaju lijekove. Bolesnik koji razumije zašto treba uzimati lijek biti će više suradljiv. Ponekad, a i ne tako rijetko, bolesnik zbog sumanutih ideja ne zna izraziti niti osnovne potrebe, još manje uočiti nuspojave psihofarmaka, koje može medicinskoj sestri prijaviti kao nuspojavu lijeka. Medicinska sestra koja primjenjuje propisanu terapiju mora poznavati principe psihofarmakoterapije, što kod bolesnika mora promatrati i kontrolirati, odnosno pravovremeno reagirati na nuspojave i njihove komplikacije i točno prenijeti informaciju ostalim članovima tima. U razgovoru s bolesnikom, medicinska sestra daje mu osnovne upute o lijekovima na jednostavan i razumljiv način i uspostavlja pozitivan odnos bolesnika prema uzimanju lijekova. Pravilno provedenim sestrinskim intervencijama olakšava poteškoće vezane uz nuspojave psihofarmaka te stalno pratiti razvoj i dinamiku na području psihofarmakologije kako bi unaprijedila svoje znanje i rad.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA