Naslov
Udomiteljstvo je lijek za dijete bez obitelji, ne za udomitelje bez djece
(Foster care is the cure for a child without a family, not for foster parents without children)

Autori
Šehić, Damir

Izvornik
Glas Koncila

Vrsta, podvrsta
Ostale vrste radova, popularni rad

Godina
2020

Ključne riječi
udomiteljstvo, pravo na udomiteljstvo, usluga socijalne skrbi, dobrobit djeteta, obitelj - izvor života
(foster care, the right to foster care, social welfare services, the welfare of the child, the family - the source of life)

Sažetak
Ustavni sud je Odlukom broj: U-I-144/2019 i dr. od 29. siječnja 2020. otvorio put istospolnim partnerima za udomljavanje djece. Rad problematizira reperkusije takve pravne prakse na poimanje obitelji uopće i društva u cjelini. Uočljiv je pravni problem, jer je Ustavni sud donio odluku kojom je odbio pokrenuti postupak za ocjenu ustavnosti Zakona o udomiteljstvu, a obrazloženje odluke ne prati istu odluku, nego joj je suprotno. vlastitu odluku demantira u obrazloženju u kojem se poziva na diskriminaciju te zastupa proširenje tumačenja Zakona o udomiteljstvu, u pravcu proširenja pojma udomiteljske obitelji na istospolne partnere. Dakle, Obrazloženje ove odluke suda instruira sudstvo u tumačenje zakona suprotno onome kako sam zakon glasi i kako ga je zakonodavac formirao. U cjelokupnoj problematici ispušta se iz fokusa sama bit udomiteljstva, a to je isključivo dobrobit djeteta. Veliki broj uključenih u javnu raspravu socijalnu uslugu udomiteljstva promatra kao polugu prihvaćanja ili odbijanja tzv. modernih vrijednosti, kroz koju se na osobit način želi inaugurirati društveni doseg ravnopravnosti spolne orijentacije. U raspravama koje problematiku postavljaju na takav način, dijete postaje irelevantni objekt o čijoj se dobrobiti premalo govori.Pravo govori o najboljem interesu djeteta kao onome čemu se treba zakonom težiti. Teološki govor o tome artikulira crkveni magisterij koji polazi od djetetovog dostojanstva, što znači potvrditi njegovu potrebu i njegovo prirodno pravo na majku i oca, kako zaključuje papa Franjo u Amoris Letitia, br. 172. Pritom u udomljavanju, odnosno posvajanju vidi „dar ljubavi koji se pruža onome tko ju nema”, br. 179. Iz toga je jasno vidljivo tko je subjekt, odnosno tko je u središtu pozornosti društva i zakonodavca, čije se potrebe trebaju zadovoljiti kao prvotne, a tko je u drugom planu. „Pravo biti udomitelj” je vrlo popularan diskurzivni oblik manipulacije, pri čemu se željena stvar proglasi osobnim pravom te su svi koji to niječu protiv ljudskih prava. U fokusu je zakona primarni korisnik, odnosno dijete te se ne daje dijete udomiteljima kako bi se udovoljilo njihovoj želji za djetetom, nego se udomitelji daju djetetu radi njegove skrbi, njege i zaštite. „Udomiteljstvo je lijek za dijete bez obitelji, a ne za udomitelje bez djece”, iznosu sudac Šumanović u Izdvojenom mišljenju, dodajući kako dijete ne smije biti objekt ničijih pretenzija niti instrumentalizirano.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pravo, Teologija

POVEZANOST RADA