Naslov
Usavršavanje u području struke: nova dostignuća i praćenje promjena – Mehanizam i učinkovitost adsorpcije
(Professional development: New achievements and monitoring of changes - Mechanism and efficiency of adsorption)

Autori
Habuda-Stanić, Mirna

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, ostalo, stručni

Skup
Usavršavanje u području struke: nova dostignuća i praćenje promjena – Mehanizam i učinkovitost adsorpcije

Mjesto i datum
Osijek, Hrvatska, 25.08.2021. - 26.08.2021

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
adsorpcija, mehanizam, učinkovitost, obrada vode
(adsorption, mechanism, efficiency, water treatment)

Sažetak
Voda je najvažniji kemijski spoj u prirodi i osnovni uvjet za život, a prirodni vodni resursi koji se koriste kao izvori vode za ljudsku potrošnju, često sadrže povišene koncentracije pojedinih kemijskih tvari, prirodnog ili antropološkog porijekla, koji smanjuju izvornu kvalitetu sirove vode i zahtijevaju primjenu kompleksnih i skupih postupaka prerade kako bi se postigla zahtijevana zakonodavna kvaliteta vode za piće koja se distribuira stanovništvu. Skupina tvari koja je redovito prisutna u vodnim resursima su prirodne organske tvari. Prirodne organske tvari su kompleksna smjesa organskih makromolekula koje u vode dospijevaju uslijed različitih bioloških, kemijskih i fotokemijskih procesa razgradnje biljnog ili životinjskog materijala prirodno prisutnog u okolišu. Najveći udio u vodama prisutnih prirodnih organskih tvari čine huminske tvari, skupina polimeriziranih organskih kiselina kompleksne strukture i čiji je sastav često karakterističan za određeno područje i vodno tijela iz kojeg se crpi voda. Huminske tvari se prema molekularnoj masi i topljivosti dijele u tri skupine: huminske kiseline, fulvinske kiseline i humin. Povišene koncentracije prirodnih organskih tvari u površinskim i podzemnim vodama uzrokuju brojne probleme tijekom prerade i distribucije vode za ljudsku potrošnju. Mogu narušiti senzorsku kvalitetu vode, odnosno uzrokovati pojavu neugodnog mirisa i okusa vode, uzrokovati pojavu žutosmeđeg obojenja vode, narušiti zdravstvenu ispravnost vode jer mogu kompleksno vezati teške metale, pesticide i druge štetne spojeve, poticati rast bakterija u vodoopskrbnom sustavu te povećati količine potrebnih kemikalija tijekom procesa prerade vode. Najnovija znanstvena istraživanja dodatno naglašavaju problem pojavnosti prirodnih organskih tvari u vodama jer pokazuju da globalnom trendu porasta pojavnosti povišenih koncentracija prirodnih organskih tvari u vodnim cjelinama dodatno doprinose klimatske promjene, globalno povećanje prosječne temperature te otapanje ledenjaka i do sada vječno zamrznutih područja poput sjevernih područja Sibira i Aljaske pri čemu dolazi do migracije prirodnih organskih tvari u vodne resurse. Niz je postupaka kojima je moguće smanjiti koncentraciju ili ukloniti prirodne organske tvari iz vode, a odabir prikladne tehnologije uvjetovan je zastupljenošću pojedinih frakcija prirodnih organskih tvari u sirovoj vodi. U praksi se najčešće primjenjuju postupci ionske izmjene, koagulacija i flokulacija, membranska filtracija i adsorpcija. Adsorpcija je jedna od najjednostavnijih i najčešće primjenjivana metoda obrade vode u industrijskom mjerilu, zbog jednostavnosti primjene i učinkovitosti, a temelji se na sposobnosti nekih čvrstih poroznih tvari (adsorbenasa) da na svojoj površini vežu, odnosno adsorbiraju molekule plina ili molekule iz otopine (adsorbat).

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Interdisciplinarne biotehničke znanosti

POVEZANOST RADA