Naslov
Procjena znanja i stavova o vlastitoj bolesti u pacijenata sa šećernom bolesti
(Assessment of knowledge and attitudes about their own disease in patients with diabetes mellitus)

Autori
Majić, Marijana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Medicinski fakultet

Mjesto
Split

Datum
15.07

Godina
2017

Stranica
64

Mentor
Božić, Joško

Ključne riječi
šećerna bolest ; hipoglikemija ; znanje o zdravlju
(diabetes mellitus ; hypoglycemia ; health knowledge attitudes practice)

Sažetak
Uvod: Šećerna bolest je kronična metabolička bolest u kojoj su edukacija i samoupravljanje važne mjere dobre kontrole glikemijskih vrijednosti. Pacijentovo znanje o osnovnim karakteristikama bolesti je stoga neophodno u ostvarivanju tog cilja. Glavni cilj istraživanja bio je ispitati znanja i stavove o vlastitoj bolesti među populacijom ispitanika sa šećernom bolesti. Ispitanici i metode: U istraživanje je uključeno ukupno 553 ispitanika sa šećernom bolesti (267 muškaraca i 286 žena), s duljinom trajanja bolesti od najmanje dvije godine. Svi ispitanici su pacijenti liječeni u Regionalnom centru za dijabetes, endokrinologiju i bolesti metabolizma Kliničkog bolničkog centra Split, te su za vrijeme redovnih pregleda ispunili upitnik koji je ispitao njihova znanja i stavove o vlastitoj bolesti. Rezultati: Prosječna dob proučavane populacije je 63, 1±14, 3 godina, a prosječno trajanje šećerne bolesti je 13, 4 godina, s prosječnom HbA1c vrijednosti od 7, 95% i indeksom tjelesne mase (ITM) od 28, 2 kg/m2. Većina pacijenata je imala šećernu bolest tipa 2 (N=466 ; 84, 3%), dok je manji broj ispitanika imao šećernu bolest tipa 1 (N=65 ; 11, 8%) i ostale tipove šećerne bolesti (N=22 ; 4, 0%). Najveći udio ispitanika se ne bavi nikakvom fizičkom aktivnošću (N=219 ; 39, 6%), dok svakodnevnu fizičku aktivnost navodi njih 17, 7% (N=98). Većina pacijenata (N=422 ; 76, 3%) nikada nije koristila internet kao sredstvo prikupljanja informacija o šećernoj bolesti, niti je pohađala edukativna predavanja o šećernoj bolesti (N=460 ; 83, 2%). Točan vremenski period za koji HbA1c vrijednost odražava prosječne razine glukoze u krvi zna 72, 7% (N=402) ispitanika, dok najveći broj ispitanika smatra da su normalne vrijednosti glukoze u krvi „<5, 6 mmol/L“ (N=244 ; 44, 1%) i „<7, 1 mmol/L“ (N=216 ; 39, 1%). Kontrolu vlastite bolesti ispitanici uglavnom percipiraju kao „dobru, ali može biti i bolja“ (N=228 ; 41, 2%), s prosječnom HbA1c vrijednosti u toj skupini od 7, 9%. Ispitanici smatraju da će najbolje moći utjecati na svoju bolest posjedovanjem većeg broja trakica za glukometar (N=178 ; 32, 2%), dok samo 4% (N=22) pacijenata smatra da je za poboljšanje kontrole šećerne bolesti potrebno više edukacijskih programa. Približno polovina pacijenata je bila na terapiji oralnim hipoglikemicima (N=244, 44, 1%), 35% (N=198) na inzulinskoj terapiji, a 17% (N=94) je primalo kombinaciju inzulina i oralnih hipoglikemijskih lijekova. Najveći dio ispitanika na terapiji inzulinom je podnio primanje inzulinske terapije vrlo jednostavno (N=161 ; 53, 7%) ili s brzim navikavanjem na inzulin (N=114 ; 38, 0%). Zaključak: Ispitanici su pokazali loše znanje o osnovnim parametrima kontrole šećerne bolesti. Potrebno je dodatno naglasiti važnost edukacije i edukativnih programa kao jedne od osnovnih mjera dobrog upravljanja šećernom bolesti.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA