Naslov
PROCJENA RIZIKA ZA OPSTRUKCIJSKU APNEJU TIJEKOM SPAVANJA I SAMOPROCJENA KVALITETE ŽIVOTA U BOLESNIKA S DIJABETESOM TIPA 2
(THE EVALUATION OF RISK FOR OBSTRUCTIVE SLEEP APNEA AND SELF-REPORTED QUALITY OF LIFE IN PATIENTS WITH DIABETES TYPE 2)

Autori
Gabrič, Krešimir

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Medicinski fakultet

Mjesto
Split

Datum
15.07

Godina
2017

Stranica
65

Mentor
Božić, Joško

Ključne riječi
Šećerna bolest tipa 2, Opstruktivna apneja tijekom spavanja, Kvaliteta života
(Diabetes Mellitus Type 2, Sleep Apnea Obstructive, Quality of Life)

Sažetak
Uvod: Brojne studije ukazale su na povezanosti među inzulinskom rezistencijom, dijabetesom tipa 2 i opstrukcijskom apnejom tijekom spavanja (engl. Obstructive Sleep Apnea, OSA). Inzulinska rezistencija i dijabetes tipa 2 su čimbenici rizika za razvoj OSA-e, dok je OSA jedan od čimbenika rizika za razvoj dijabetesa tipa 2. Cilj ovog istraživanja jest procijeniti rizik za razvoj opstrukcijske apneje tijekom spavanja i ispitati kvalitetu života u bolesnika s dijabetesom tipa 2. Metode: Proveli smo presječno istraživanje koje je uključivalo ukupno 466 pacijenata (223 muškarca i 243 žene) s dijabetesom tipa 2 (prosječna starost 66, 3±10, 7 godina) u Regionalnom centru za dijabetes, endokrinologiju i bolesti metabolizma Kliničkog bolničkog centra Split. Pacijenti su ispunili 3 upitnika. STOP upitnik (engl. Snoring, Tiredness, Observed and Pressure) korišten je za procjenu rizika za razvoj OSA-e, dok je prekomjerna dnevna pospanost procijenjena Epworthovom ljestvicom pospanosti (engl. Epworth Sleepiness Scale, ESS). Također, svi ispitanici su ispunili upitnik SF-36 (engl. Short Form-36) koji mjeri kvalitetu života povezanu sa zdravljem prema osam domena. Rezultati: Statistička analiza pokazala je da 312 (67%) ispitanika ima povećani rizik za razvoj OSA-e (STOP zbir ≥2). Ovi ispitanici su imali i veći indeks tjelesne mase (ITM) (29, 6±5, 1 naprema 27, 02±4, 35 kg/m2 ; P<0, 001), veći opseg vrata (38, 2±5, 0 naprema 37, 07±3, 7 cm ; P=0, 003), veći opseg struka (103, 7±13, 8 naprema 98, 1±12, 1 cm ; P<0, 001) te su imali veći ESS zbir (6, 5±4, 5 naprema 3, 99±3, 27 ; P<0, 001) u usporedbi s pacijentima bez rizika za razvoj OSA-e. Vrijednosti glikiranog hemoglobina (HbA1c) u pacijenata s povećanim rizikom za razvoj OSA-e su bile 8, 0±1, 81%, dok su u pacijenata bez rizika za razvoj OSA-e ove vrijednosti iznosile 7, 7±1, 79% (P=0, 074). Pacijenti s povećanim rizikom za razvoj OSA-e su imali značajno niži zbir u SF- 36 upitniku (P<0, 001 za svaku od 8 domena). Ukupni STOP zbir pokazao je negativnu korelaciju sa svakom domenom SF-36 upitnika (P<0, 001). Zaključak: Naše istraživanje pokazalo je da velik broj pacijenata s dijabetesom tipa 2 ima povećan rizik za razvoj OSA-e i da ovi pacijenti imaju značajno lošiju kvalitetu života povezanu sa zdravljem.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Temeljne medicinske znanosti

POVEZANOST RADA