Naslov
SOLUBILNI ST2 U BOLESNIKA SA SRČANIM ZATAJIVANJEM
(SOLUBLE ST2 IN PATIENTS WITH HEART FAILURE)

Autori
Visković, Tomislav

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Medicinski fakultet

Mjesto
Split

Datum
15.07

Godina
2020

Stranica
66

Mentor
Božić, Joško

Ključne riječi
Zatajenje srca
(Heart Failure)

Sažetak
Cilj istraživanja: Cilj ovog istraživanja bio je ispitati vrijednost solubilnog ST2 u bolesnika s akutnim pogoršanjem kroničnog srčanog zatajivanja i ispitati razlike u kliničkim i laboratorijskim pokazateljima tih bolesnika s obzirom na vrijednost sST2. Materijali i metode: Ovo istraživanje uključuje ukupno 60 bolesnika sa znakovima pogoršanja srčanog zatajenja, a koji su bili na bolničkom liječenju na Klinici za bolesti srca i krvnih žila KBC-a Split u vremenskom periodu od listopada 2018. do veljače 2019. godine. Istraživanje je odobreno od strane Etičkog povjerenstva KBC-a Split i Etičkog povjerenstva Medicinskog fakulteta u Splitu, a potpisani informirani pristanak je uzet od svih uključenih bolesnika. Svim bolesnicima je uzeta detaljna anamneza, obavljen detaljan klinički pregled i široka laboratorijska analiza. ELISA metoda (engl. enzyme-linked immunosorbent assay) se koristila za određivanje serumskih koncentracija sST2 (Phoenix Pharmaceuticals Inc., Burlingame, SAD) prema uputama proizvođača. Rezultati: Najveći broj bolesnika imao je srčano zatajivanje s reduciranom ejekcijskom frakcijom lijevog ventrikula (N=27 ; 45, 0%) i klasificiran je kao NYHA stupanj 3 (N=44 ; 73, 3%). Najčešći komorbiditeti bolesnika su hipertenzija (N=56 ; 93, 3%), dislipidemija (N=48 ; 80, 0%) i fibrilacija atrija (N=35 ; 58, 3%). Nije utvrđena statistički značajna razlika u vrijednostima sST2 s obzirom na klinički fenotip očuvanosti ejekcijske frakcije (P=0, 498). Statistički značajne razlike su imali bolesnici u procijenjenoj brzini glomerularne filtracije pa su bolesnici s višim razinama sST2 imali nižu procijenjenu brzinu (47, 8 ± 27, 1 vs. 61, 8 ± 21, 3 mL/min/1, 73m^2 ; P=0, 030). U bolesnika s obzirom na razinu sST2 nije bilo razlike u dobi (71, 3 ± 8, 5 vs. 71, 5 ± 7, 6 godina ; P=0, 937). Bolesnici s višom razinom sST2 imali su statistički značajno viši NYHA stupanj srčanog zatajivanja od onih s nižom razinom sST2 (3, 3 (2, 7-3, 9) vs. 2, 7 (2, 2-3, 3) ; P<0, 001). Bolesnici s razinom serumske koncentracije sST2 iznad 35 ng/mL imali su statistički značajne niže serumske razine željeza u odnosu na bolesnike s nižom razinom sST2 (10, 3 ± 5, 14 vs. 13, 7 ± 7, 01 μmol/L ; P=0, 038). Zaključci: Bolesnici s višom serumskom razinom sST2 su imali više serumske razine NT-proBNP i kreatinina, češće kao komorbiditet su imali šećernu bolest te su imali nižu serumsku razinu željeza, niži NYHA stupanj zatajivanja srca i manju procijenjenu brzinu glomerularne filtracije. Nije pronađena razlika u vrijednostima sST2 s obzirom na tip zatajenja srca u odnosu na ejekcijsku frakciju. Potrebna su daljnja istraživanja na većem broju bolesnika kako bi se dodatno istražila uloga sST2 u bolesnika sa srčanim zatajivanjem.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA