Naslov
Molitva šutnje, govora i kulta kao načini izvršenja religije u filozofiji Bernharda Weltea. Prikaz temeljnih aspekata
(Prayer of Silence, Speech and Cult as Ways of Practicing Religion in the Philosophy of Bernhard Welte. An Overview of Fundamental Aspects)

Autori
Maslać, Suzana

Izvornik
Diacovensia : teološki prilozi (1330-2655) 28 (2020), 4; 465-479

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Bernhard Welte, Bog, religija, smisao, molitva, šutnja, govor, kult, izopačenje
(Bernhard Welte, God, religion, meaning, prayer, silence, speech, cult, perversion)

Sažetak
Welte je u svojoj filozofiji religije posebnu pozornost posvetio razmatranju onoga što je nazvao »praksom religije«. Budući da je ova praksa potaknuta, između ostalog, čovjekovom potragom za smislom, članak počinje Welteovim izlaganjem o neraskidivoj povezanosti. značenja i religije. To pak nužno vodi do pojma Boga jer je On nositelj značenja. Idući stopama njemačkog misticizma, a posebno M. Eckharta, Welte se suzdržava od podvrgavanja Boga bilo kakvoj kategoričnosti i opisuje Ga izrazima neizrecivo, beskrajno, skriveno. Kao nekome koji je neizreciv i skriven, Bogu se pristupa molitvom i njezinim oblicima, što pokazuje da su to autentični načini čovjekova odnosa prema Bogu: tako dolazimo do središnje komponente članka, koja je sadržana u predstavljanju temeljnih aspekata Welteove vizije molitve – molitve kao tišine, kao govora i kao kulta. Svaki od ovih pristupa sadrži svoju posebnost: molitva šutnje nipošto nije negacija pravog govora ; molitvu govora, pak, bitno karakterizira bipolarnost, dok u kultu na poseban način dolazi do izražaja pojam zajednice i s njim objedinjujuća dimenzija govora. Članak zaključuje razmatranjem opasnosti u koje vjerska praksa može ući u vezi s molitvom i kultom. Ova izopačenost vjere, kako je naziva njemački filozof, stari je i uvijek novi problem svake religije: »Ovi me usnama poštuju, a srca su im daleko od mene.« (Mk 7, 6) i kao kult. Svaki od ovih pristupa sadrži svoju posebnost: molitva šutnje nipošto nije negacija pravog govora ; molitvu govora, pak, bitno karakterizira bipolarnost, dok u kultu na poseban način dolazi do izražaja pojam zajednice i s njim objedinjujuća dimenzija govora. Članak zaključuje razmatranjem opasnosti u koje vjerska praksa može ući u vezi s molitvom i kultom. Ova izopačenost vjere, kako je naziva njemački filozof, stari je i uvijek novi problem svake religije: »Ovi me usnama poštuju, a srca su im daleko od mene.« (Mk 7, 6) i kao kult. Svaki od ovih pristupa sadrži svoju posebnost: molitva šutnje nipošto nije negacija pravog govora ; molitvu govora, pak, bitno karakterizira bipolarnost, dok u kultu na poseban način dolazi do izražaja pojam zajednice i s njim objedinjujuća dimenzija govora. Članak zaključuje razmatranjem opasnosti u koje vjerska praksa može ući u vezi s molitvom i kultom. Ova izopačenost vjere, kako je naziva njemački filozof, stari je i uvijek novi problem svake religije: »Ovi me usnama poštuju, a srca su im daleko od mene.« (Mk 7, 6) u biti karakterizira bipolarnost, dok u kultu pojam zajednice i s njom na poseban način dolazi do izražaja ujedinjujuća dimenzija govora. Članak zaključuje razmatranjem opasnosti u koje vjerska praksa može ući u vezi s molitvom i kultom. Ova izopačenost vjere, kako je naziva njemački filozof, stari je i uvijek novi problem svake religije: »Ovi me usnama poštuju, a srca su im daleko od mene.« (Mk 7, 6) u biti karakterizira bipolarnost, dok u kultu pojam zajednice i s njom na poseban način dolazi do izražaja ujedinjujuća dimenzija govora. Članak zaključuje razmatranjem opasnosti u koje vjerska praksa može ući u vezi s molitvom i kultom. Ova izopačenost vjere, kako je naziva njemački filozof, stari je i uvijek novi problem svake religije: »Ovi me usnama poštuju, a srca su im daleko od mene.« (Mk 7, 6)

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filozofija, Teologija

POVEZANOST RADA