Pregled bibliografske jedinice broj: 1152044
Standardni dijalekt za 21. stoljeće: više lingvistike, manje distopije?
Standardni dijalekt za 21. stoljeće: više lingvistike, manje distopije? // Norma hrvatskoga standardnoga jezika u 21. stoljeću
Zagreb, Hrvatska, 2021. str. - (predavanje, podatak o recenziji nije dostupan, sažetak, znanstveni)
CROSBI ID: 1152044 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Standardni dijalekt za 21. stoljeće: više lingvistike, manje distopije?
(The standard dialect for the 21st century: more linguistics, less dystopia?)
Autori
Starčević, Anđel
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni
Skup
Norma hrvatskoga standardnoga jezika u 21. stoljeću
Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 18.10.2021. - 19.10.2021
Vrsta sudjelovanja
Predavanje
Vrsta recenzije
Podatak o recenziji nije dostupan
Ključne riječi
ideologija standardnog jezika, jezično planiranje, kritička analiza diskursa
(ideology of the standard language, language planning, critical discourse analysis)
Sažetak
Jezičnopolitička pitanja vezana za hrvatski standardni dijalekt i u današnje, post-standardizacijsko doba izazivaju brojne stručne prijepore i velik interes javnosti, što je očekivano i sasvim u skladu sa simboličkom, identitetskom funkcijom jezika i njegovih brojnih varijeteta. Opće je poznato da i jezikoslovci i laici iskazuju raznolike stavove o jeziku (kao i o drugim, izvanjezičnim pojavama), od iznimno konzervativnih do krajnje liberalnih. S time u vezi postoji nekoliko problema o kojima vrijedi raspraviti na razini jezične politike i jezičnog planiranja. Naime, (1) varijabla u kojoj bi se jezikoslovci trebali razlikovati od laika razina je stručnog znanja, odnosno od jezikoslovaca bismo očekivali da u svojem angažmanu u jezičnom planiranju koriste lingvističke spoznaje umjesto da ih zanemaruju, a u Hrvatskoj se često događa upravo potonje. Ignoriraju se poznati i prošireni mehanizmi sinkronijske varijacije, dijakronijske promjene i jezične pragmatike, pri čemu se i vrlo nizak stupanj varijantnosti redovito prikazuje kao navodno realan problem jezičnog planiranja. Također, (2) u javnom diskursu o jeziku često se ne pravi razlika između a) deskriptivnih činjenica o jeziku i b) preskriptivnih stavova o jeziku odnosno jezičnih ideologija, zbog čega se smanjuje kvaliteta standardoloških rasprava. S tim je povezano i to da (3) neki jezikoslovci smatraju da se jezična politika može voditi apolitički, neutralno, objektivno i strogo znanstveno ili pak ideološkim smatraju samo radikalne konzervativne ili liberalne stavove o jeziku dok umjerene stavove percipiraju kao neutralne i znanstvene. Sve to upućuje na (4) to da bi sudionici jezičnog planiranja trebali razmisliti o vlastitim diskursnim modelima, metaforama, predodžbama i strategijama kojima se služe kako bi raspravljali o jeziku i njegovoj varijantnosti odnosno promisliti kako ti modeli odražavaju ili pak stvaraju stručna znanja, s neizbježnim društvenim posljedicama u procesu širenja određenih modela kao 'znanstvenih' i time 'neupitnih'. Stav je ovoga autora da će nakon navedenog biti lakše odgovoriti na pitanja koja se tiču potrebe i vrste novih standardizacijskih angažmana te da bi umjesto zakona koji bi propisivao upotrebu neke rigidne verzije standardnog dijalekta bilo bolje promisliti o načinima na koji se može smanjivati jezična diskriminacija i promovirati jezična raznolikost.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Filologija, Etnologija i antropologija