Naslov
Pravo na susrete i druženje: pravna regulativa i sudska praksa
(The right to contact concerning children: legal regulation and judicial practice)

Autori
Lukin, Neva

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, postdiplomski specijalisticki

Mjesto
Zagreb

Datum
15.02

Godina
2017

Stranica
58

Mentor
Hrabar, Dubravka

Ključne riječi
pravo na susrete i druženje, obiteljski zakon, sudska praksa, roditeljska skrb, dijete
(right to contact concerning children, Family Law, judicial practice, parental care, child)

Sažetak
Jedno od osnovnih načela uređenja obiteljskih odnosa u Republici Hrvatskoj je načelo zaštite dobrobiti i prava djeteta te odgovornosti obaju roditelja za podizanje i odgoj djeteta. U idealnim životnim situacijama, dijete odrasta u zajednici s oba roditelja. U takvim se situacijama ne postavlja pitanje prava na susrete i druženje roditelja i djeteta. Ovo pitanje postaje aktualno tek u slučaju prestanka životne zajednice roditelja. Prestanak životne zajednice roditelja pri tome ne dovodi do izuzeća načela zaštite dobrobiti i prava djeteta kao temelja obiteljskih odnosa niti do prestanka odgovornosti obaju roditelja za podizanje i odgoj djeteta, već se u toj novonastaloj situaciji načelo zaštite dobrobiti djeteta ostvaruje kroz institut susreta i druženja djeteta s roditeljem s kojim dijete ne živi. Kako upravo susreti i druženje postaju metoda kojom roditelj koji ne živi s djetetom ostvaruje svoja prava iz roditeljske skrbi, efikasna zakonska regulativa i uspješna implementacija instituta susreta i druženja u praksi iznimno je važna. Ovo posebno i stoga što broj obiteljskih sporova pred nadležnim sudovima pod utjecajem promjene strukture obitelji i modernog načina života drastično raste. Upravo problemi koji se javljaju u praksi primjene instituta susreta i druženja djeteta i roditelja, temeljni su pokazatelji smjera u kojem bi zakonodavna vlast trebala u korak s vremenom mijenjati pravnu regulativu ovog instituta. Sudska je praksa vezana važećim pravnim propisima, međutim, to ne ispričava činjenicu da sudbena vlast, iako često ima mogućnost prilagoditi nefleksibilne zakonske norme, radije slijedi ustaljene obrasce određivanja sadržaja i načina izvršavanja prava na susrete i druženje, pri tome zanemarujući činjenicu da se životne okolnosti i način života djece i roditelja mijenjanju iz dana u dan. Kad govorimo o sadržaju i načinu izvršavanja prava na susrete i druženje djeteta i roditelja, ažurna, fleksibilna, neuniformirana i prije svega sudska praksa u najboljem interesu djeteta postaje nužnost modernog pravnog sustava. Cilj ovog rada je pružiti pregled prava na susrete i druženje u Hrvatskom zakonodavstvu kao i međunarodnom pravu, s naglaskom na zakonske izmjene prava na susrete i druženje do kojih je došlo stupanjem na snagu Obiteljskog zakona1 (u daljnjem tekstu ObZ 2015) na dan 1. studenog 2015. godine. Nadalje, cilj je rada dati kratki pregled prava na susrete i druženje u sudskoj praksi do stupanja na snagu ObZ 20152 , kako bi se stvorila mogućnost kasnije usporedbe sa sudskom praksom koja će nastajati primjenom ObZ 2015. Upoznavanje s pravnom regulativom instituta i način na koji se isti ostvaruje u praksi, omogućuje nam identificiranje problema koji će biti poticaj zakonodavnoj vlasti na eventualne zakonske izmjene i dopune. Također, daje nam mogućnost ocjene stanja pravne zaštite prava na susrete i druženje u hrvatskom pravnom sustavu koje mora biti pokazatelj sudbenoj vlasti da je pravo na susrete i druženje primarni instrument kojim roditelj ostvaruje roditeljsku skrb odnosno kojim dijete ostvaruje pravo na obitelj.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pravo

POVEZANOST RADA