Naslov
Horonim Hercegovina i toponomastika stolačkoga kraja
(Horonym Herzegovina and toponomastics of the Stolac region)

Autori
Dragić, Helena

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Filozofski fakultet

Mjesto
Mostar

Datum
28.02

Godina
2014

Stranica
302

Mentor
Prof. dr. sc. Ljiljana Kolenić

Ključne riječi
Hercegovina, Stolac, indoeuropski jezik, starocrkvenoslavenski jezik, hrvatski jezik, toponimi, etimologija, etiologija
(Herzegovina, Stolac, Indo-European language, Old Church Slavonic language, Croatian language, toponyms, etymology, etiology)

Sažetak
Rad počinje Uvodom u kojem se obrazlažu: tema, teorijska podloga rada, metodološki postupci, struktura rada, te cilj istraživanja. Potom slijedi dvanaest poglavlja. Prvo poglavlje naslovljeno je Teorijsko određenje onomastike. Onomastika ili imenoslovlje je grana lingvistike i kulturne povijesti koja se razvila unutar leksikologije. Bavi se proučavanjem imena ; njegovoga podrijetla, značenja i sustavnosti. Onomastika se tradicionalno dijeli na antroponomastiku i toponomastiku. Drugo poglavlje problematizira horonime Hercegovina i Hercegovačko-neretvanska županija. Hercegovina se najprije zvala Hlonska pa Humska, ali i Gornja Dalmacija, potom Vojvodstvo svetoga Save (Sabe) i Ivanbegovina. Konstantin VII. Porfirogenet u djelu „De administrando imperio”, pored ostaloga, ispravno navodi da se Humska zemlja prozvala po brdu Hum iznad Blagaja. Prema hercegu Stipanu Vukčiću Kosači 1448. godine prozvala se Hercegovina. Danas je horonim Hercegovina u nazivu Hercegovačko-neretvanske županije. U trećem poglavlju navode se zemljopisne, povijesne i demografske značajke Stoca. Povijest i kultura Stoca je prava zagonetka. U prošlosti na tom području boravili su: Iliri, Grci, Rimljani, Kelti, Osmanlije, Mlečani i austrougarski namjesnici. Ondje danas žive Hrvati, Srbi i Bošnjaci. Arheološkim istraživanjima ilirskoga grada Daorsona dokazano je da se u području Stoca urbani život odvijao prije 3.500 godina. Također, pronađene su kovanice novca ilirskoga plemena Daorsa, koje svjedoče da je ilirsko pleme imalo razvijen obrt, trgovinu i kulturu. Koliko je poznato pronađene kovanice ilirskoga plemena predstavljaju najstariji novac na području Bosne i Hercegovine. Stolac su Rimljani nazivali Dilluntum, a u tome mjestu bilo je sjedište biskupije Sarsenterum. Povijesni podatci kazuju da se ta biskupija spominje 533. godine na Salonitanskom saboru, gdje je biskup Paulinus sudjelovao kao sarsenterski biskup. Sjedište biskupije preneseno je u Ston gdje se spominje 925. godine kao 'drevna biskupija'. Ekonim Stolac prvi put spominje se 1420. godine. Vjeruje se da je tako prozvan prema dvjema sudačkim stolicama uklesanim u kamenu kod pravoslavne crkve svetoga Petra i Pavla na Ošanićima. Prisutnost različitih kultura i civilizacija tijekom prošlosti imala je odraza i u toponimiji stolačkoga kraja. Na primjeru toponima može se vidjeti s kojima su sve kulturama stanovnici Stoca bili u doticaju tijekom prošlosti. Četvrto je poglavlje Apelativi u stolačkoj toponimiji. Mnogi toponimi tvoreni su apelativima. Značajan broj apelativa pripada praslavenskom i starocrkvenoslavenskom korpusu, a velik broj ih je podrijetlom iz indoeuropskoga jezika. U petom poglavlju etimološki i etiološki se interpretiraju ekonimi (ojkonimi). Interpretirana su stolačka naselja koja su ostala u Federaciji Bosne i Hercegovine, kao i naselja Koštun i Dabrica koja spominje Konstantin VII. Porfirogenet, te naselje Šćepan Krst. Ta tri naselja pripadaju Republici Srpskoj. Turci su mnogim mjestima mijenjali imena. Današnje selo Aladinići do turske okupacije zvalo se Ladinići. U tom je imenu Lada, slavenska božica mladosti, ljepote, plodnosti i proljeća. Nekoliko ekonima nastalo je na povijesnoj razini, a među povijesnim osobama najčešće se susreću ilirska kraljica Vida i njezina braća. Šćepan Krst (Križ) kultno je mjesto Stočana, a prema tradiciji ime je dobio jer je ondje poginuo Šćepo, brat kraljice Vide. Nekoliko ekonima ime je dobilo prema Marku Kraljeviću i hercegu Stipanu Vukčiću Kosači. Ekonim Trijebanj svjedoči o slavenskoj mitologiji i slavljenju suprotstavljenih božanstava Peruna i Velesa. Ime naselja Udora dovodi se u svezu s mužjakom, neke mitske ptice, zaštitnice zmaja. U ekonimu Udno Polje apelativ je hud, a označuje 'zlo biće, neman'. Poglavlje Hidronimi šesto je radu. Među desetak navedenih hidronima nalaze se i oni koji ime baštine prema kultnoj kraljici Vidi, te Marku Kraljeviću. Hidronim Barica, primjerice, preuzet je od predslavenskoga stanovništva. Zanimljivo je onomatopejsko postanje vrela Gogolj i Klokun. U sedmom poglavlju, Tafonimi obrađuju se grobovi i groblja. Među novovjekovnim grobovima posebno mjesto zauzima grob mučenika Marka Milanovića koji je 1859. godine na Morinama mučeničkom smrću posvjedočio katoličku vjeru. Osmo je poglavlje naslovljeno Oronimi. Prema tezi Konstantina VII. Porfirogeneta uzvisine do 500 metara nadmorske visine smatraju se brdima, a iznad 500 metara planinama. Prema toj definiciji u stolačkom kraju nalazi se dvadeset jedno brdo i tri planine. Mnoga su stradanja vezana uz planinu Morine na koju su Stočani i drugi žitelji iz južne Hercegovine izgonili stada na ispašu. Pripovijeda se da su se Morine nekada zvale Dobrine, a nakon više stradanja prozvale su se Morine. Oronim Morine nazvan je prema slavenskoj božici Morani, a u svezi je s praindijskom riječju mara što znači silom umrijeti. U slavenskoj mitologiji Morana je božica smrti, tame, podzemlja, personifikacija zime. Mikrotoponimi čine deveto poglavlje disertacije, a klasificirani su na: mitonime ; sanktonime, petronime i ostale mikrotoponime. Mitonimi su mikrotoponimi koji su nastali motivirani mitskim bićima. Kapića avlija nazvana je prema apelativu kap i označuje poganske idole. Taj mikrotoponim nalazi se u selu Trijebanj. Korijen riječi *trĕb- praslavenskoga je podrijetla, a praslavenska riječ *treba znači žrtva. U stolačkom je kraju kult svetoga Vida posebno raširen. Sanktonim Vidovo polje u stolačkom kraju tvoren je od imena svetoga Vida i apelativa polje. Bitunja baštini svoje ime prema svetome Vidu. Rimski put od Dilluntuma prema mjestu Mosko zove se Viduša. Stolačko naselje Basilije nazvano je prema svetom Baziliju (Basiliju). Mikrotoponimi: Crkvine, Crkve, Crkvišta, Crkovište, Crkva, Crkvica, svjedoče da se na tim lokalitetima nekoć nalazila crkva. Te crkve porušili su Turci. Za vrijeme turske okupacije Turci nisu srušili samo dvije crkve u Bosni i Hercegovini. To je crkva svetoga Ive u Podmilačju i crkva u Varešu. Istinitost mikrotoponima Crkvine posvjedočila su mnogobrojna arheološka istraživanja. U stolačkom je kraju, koliko je do sada poznato, devet mikrotoponima Crkvina. Petronim Badanj i crteži u njemu svjedoče da se u stolačkom kraju život odvijao prije više od trinaest tisuća godina.Imena petronima vezuju se za određene sudbine. Djevojački strug prozvao se tim imenom prema djevojci koja je bježeći od turskih napasnika pala s te stijene i ostala mrtva. Progone, patnje i stradanja za vrijeme turske okupacije čuva tradicija o petronimu Marin vijenac. Pastirica Mara čuvala je ovce i da ne bi upala u ruke Turcima bacila se niz stijene. Iako joj se kosa zaplela u grmlje, ostala je mrtva. Iz poštovanja prema njoj narod je brdo prozvao Marin vijenac. Skupini petronima pripada i Marijina gomila u Njivicama. Tradicija o etiologiji imena toga petronima, prekinuta je. I u naše vrijeme mogu se čuti mnoge priče o vilama. Neki pripovijedaju da su vile živjele u pećinama. Prema tome je, kažu, u stolačkom kraju prozvana Vilina pećina. Ne može se sa sigurnošću ustvrditi etiologija petronima Djedov kuk. Da se na tome lokalitetu dogodila kakva sudbina nekoga djeda onda bi najvjerojatnije taj kuk bio nazvan po imenu djeda. Vjerojatnim se čini da bi taj kuk mogao biti prozvan po djedu koji je bio na čelu bogumila i/ili patarena (kršćana bosansko- humskih). Petronim Tamnica je špilja u Markovića vinogradima. Kupastog je oblika s otvorom pri dnu. Priča kaže da je to bila tamnica. Pri vrhu je bio otvor sa željeznom kukom za mučenje zatvorenika. Jednom su tu bacili pravednika. On se molio Bogu da ga spasi. Zatvorio se otvor pri vrhu, a otvorio drugi pri dnu. Pripovijeda se da se i sada vidi željezna kuka u vrhu. U desetom poglavlju obrađuju se krematonimi. Ilirske gomile i gradine čuvaju uspomenu na bogat život Ilira u stolačkom kraju. Narod i danas čuva ime Grčko groblje koje, pored ostaloga, svjedoči o životu Grka na području Stoca. Antički (grčki) bunari, pored ostalih nalazišta grčke kulture, svjedoče bogat život Grka u stolačkom kraju. Veličanstveni nadgrobni spomenici stećci i nekropole zorno dokazuju bogat život Hrvata katolika u 13., 14., i 15. stoljeću. Nekoliko toponima kao i krematonima nazvanih po kultnoj kraljici Vidi razvidno dokazuju visoku razinu ilirske kulture. Ostatci rimskoga grada Dilluntuma, antički rimski bunar, rimski put Viduša, do naših dana svjedoče rimsku kulturu i civilizaciju. Iz turskih vremena sačuvano je nekoliko mostova i kula, ali i ostatci hamova i hanova. Ti objekti ostavili su trag orijentalne kulture i civilizacije. Jedanaesto poglavlje naslovljeno je Simbolika motiva i imena natpisa na stećcima. Do naših dana vode se nepotrebni prijepori o pripadnosti stećaka. Ti prijepori koriste se i u političke svrhe. Zablude o pripadnosti stećaka dovode do iskrivljavanja cjelokupne povijesti Bosne i Hercegovine. Najčešća pogrešna tumačenja su da su stećci bogumilski, a bošnjačka teza je da su Bošnjaci podrijetlom bogumili. Ta teza proizvodi novu pogrešnu tezu da su jedino Bošnjaci autohton narod u Bosni i Hercegovini. Svi znanstvenici koji su se bavili bogumilstvom i patarenstvom navode da su i bogumili i patareni zazirali od križa i drugih sakralnih objekata i predmeta. Gotovo stalni ures na stećcima je povijena lozica s trolistovima. Vinova loza u kršćanstvu je jedan od najživljih biblijskih simbola koji predstavlja odnos između Boga i njegovog naroda. Trolist simbolizira Sveto Trojstvo: Oca, Sina i Duha Svetoga. Kršćanska simbolika reljefnih motiva na stećcima, kršćanska katolička invokacija u natpisima, znak križa, imena na natpisima, nedvojbeno dovode do zaključka da su stećci srednjovjekovni hrvatski katolički nadgrobni spomenici.U radu se navode antroponimi koji su zabilježeni na stećcima. Prema popisu imena vidljivo je da je vrlo rano potvrđen narodni sloj imena na području Stoca. Taj sloj dominira u srednjem vijeku, a od Tridentskog koncila (16. st.) intenzivno se javljaju kršćanska imena. Na stećcima se nalazi i nekoliko kršćanskih imena, kao što su npr. Marta, Erina, Stipan, Petra i dr. Antroponimi srednjovjekovnoga Stoca do sada nisu istraženi. Dvanaesto poglavlje Korpus toponima sadrži sve toponime u stolačkom kraju koji pokazuju raznovrsnost, te bogatu slojevitost, motivaciju i iznimno kulturološko blago. Leksik odražava burnu povijest i utjecaje mnogobrojnih jezika. Tako će se u leksiku naći, primjerice: grecizmi, latinizmi, romanizmi, avarizmi, hungarizmi, turcizmi, rusizmi i dr. Rad završava Zaključkom, Popisom slika, te Primarnom i Sekundarnom literaturom.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija, Povijest, Povijest umjetnosti, Etnologija i antropologija

POVEZANOST RADA