Naslov
Jezik u obrazovnom sustavu Hrvatske od 1835. do danas i njegova refleksija na prostorni identitet stanovništva
(Language in the Croatian education system from 1835 to the present and its reflection on the spatial identity of the population)

Autori
Melem Hajdarović, Mihela

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Interna konferencija za doktorande / - Zagreb : Geografski odsjek Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 2021, 24-25

Skup
7. geo_doc

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 09.07.2021

Vrsta sudjelovanja
Poster

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
jezik, prostorni identitet, obrazovni sustav, Hrvatska
(language, spatial identity, education system, Croatia)

Sažetak
Simbioza jezika i identiteta postoji od samih početaka ljudskoga društva, no svijest o njihovoj povezanosti postala je raširenijom sredinom XVIII. stoljeća kada se u Europi javljaju nacionalna buđenja i kada započinju narodni preporodi. Od tada, pri definiranju (prostornog) identiteta, ključnu ulogu zauzimali su nacionalni tiskani jezici (Anderson, 1990). Sukladno tim spoznajama, istraživanje položaja jezika u obrazovnom sustavu Hrvatske vremenski je ograničeno i započinje s 1835. kada u današnjoj Hrvatskoj (tada dio Habsburške Monarhije, ustvari podijeljena na povijesne pokrajine Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju, a Istra je dio Kraljevine Ilirije), započinje vrhunac narodnog preporoda. U sklopu ovog izlaganja prikazat ću upotrebu jezika u obrazovnom sustavu Hrvatske, koje je jedan segment većeg istraživačkog područja koje uključuje i istraživanje uporabe jezika na regionalnom, kulturnom i administrativnom području. Cilj istraživanja je utvrditi promjene u uporabi jezika (prostorni raspored i uzročno-posljedične odnose), te način na koji je uporaba hrvatskog, talijanskog, njemačkog i mađarskog jezika u obrazovanju oblikovala prostorni identitet stanovništva. Da bi se ispunio cilj bilo je potrebno utvrditi razvojne procese (od 1835. do danas) u uporabi jezika u različitim regijama Hrvatske, komparirati ih te utvrditi postoje li određena preklapanja u razvojnim fazama. Izvori te metode rada i obrade podataka determinirane su historijskogeografskim okvirom teme, koja po svojoj prirodi zahtjeva uglavnom prikupljanje podataka vezanih uz prošla razdoblja. Istraživanjem su analizirani formalni (arhivska građa Hrvatskog školskog muzeja – školski dokumenti, nastavni planovi i građa vezana uz povijest školstva) i neformalni izvori (regionalni novinski napisi), koji su potom uglavnom kvalitativnim metodama rada analizirani, a dobiveni rezultati su sistematizirani po vremenskim razdobljima te tekstualno i grafički prezentirani (tablice, karte). Rezultati analize pokazali su razvojnu komponentu promjena uporabe jezika koje su uvjetovale diferencijaciju i dinamiku uporabe jezika (uvođenje novih jezika, njihovo povlačenje, brojnost jezika, njihove granice, kakva im je bila važnost i sl.), nadalje u kojoj su mjeri jezici utjecali na definiranje prostornog identiteta stanovništva te kako su ga i u kojoj mjeri mijenjali. Prikazuje kako su tekli procesi jezičnog 'odnarođenja' i 'ponarođenja' te kakvo je stanje danas. Službeni jezici različitih društvenih, kulturnih i obrazovnih funkcija društva u tom su se razdoblju donekle razlikovali od onih administrativnih.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Geografija

POVEZANOST RADA